Doboj: Prva generacija učenika Medicinske škole ponovo u klupama, obilježili 60 godina mature (FOTO)
Baš kao prije šest decenija – nekadašnji đaci ponovo u školskoj klupi.
Јedanaestoro medicinara prve generacije ponovo je zakoračilo u školu u kojoj su stekli brojna znanja.
Mnogi više nisu među živima, a ima i onih koji su u dalekoj Americi i Australiji.
One koje sretnu i danas prepoznaju i rado evuciraju uspomene iz srednjoškolskih dana.
- Bili smo prva generacija, nismo imali udžbenika uopšte, nego su nam predavali doktori koji su manje-više svi bili na specijalizaciji, od nas su tražili onda ono što su oni učili na specijalizaciji da to i mi znamo. Bili smo uvijek kompaktni, svi smo bili za jednog, jedan za sve - kaže Zlatica Balčo Lazić, medicinska sestra u penziji.
Bila su to kažu, teška vremena. Stana Božičković sjeća se da su i pored teškog materijalnog stanja imali elana i volje za učenjem.
- Nisam svaki mjesec imala pare za kartu, nego smo išli pješice. To je nama bilo kao deset minuta da idemo od Rudanke do Doboja. Uslovi su bili loši, opančići, vunene čarape, to nekad bude i mokro, ali sve se to zaboravi. Kad dođem kući, čuvam krave, mami pomažem u bašti, sve sam radila - priča Božičkovićeva.
Školu su završili davne 1965. godine, a neke lekcije ni danas ne zaboravljaju.
Milorad Reljić u školu se vratio godinama kasnije, ali u ulozi profesora.
- To je bila jedna izvanredna generacija, koja je izrodila mnogo dobrih stručnjaka u zdravstvu i specijalista, hirurga, urologa, internista. U Doboju smo bili uvijek u svemu, čak i u sportu, najbolji - prisjeća se Reljić.
U porodici Miljanovića medicinsku školu završila su četiri člana.
Milovan je učenik prve generacije medicinara, supruga Ljiljana takođe je završila ovu školu, a kasnije kćerka i unuk.
Godine su, kaže brzo prošle, ali uspomene i znanja ostaju zauvijek.
- Puni razredi učenika, klupe zauzete, a danas nas nekoliko i klupe su prazne. Bili smo generacija polugladni, poluobučeni, ali dobro poslušni i odlučni da shvatimo moć školovanog čovjeka i budućnost svijetlu u koju idemo - kaže Miljanović.
Iako su mahom bili odlični đaci, nestašluka je kažu bilo i tada.
Sa časova su bježali samo kada su se u bioskopu prikazivali vesterni.
- Јedan pobjegne da može karte izvaditi, ostali dođu, ko mora pobjeći ako su kasno časovi, onda dođe i svi idemo u kino - ispričali su kroz smijeh.
Prvi put sastali su se nakon 20 godina mature. Od tada pa do danas, prva subota u junu rezervisana je za druženje nekadašnjih školskih drugova.
Za neke nove generacije medicinara imaju samo jednu poruku – da idu u korak sa modernim tehnologijama ali da ne zaborave prave vrijednosti.