Tadić: Da li se ikada zapitate zbog čega postoji Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Kojović iza ogledala
Predrag Kojović, predstavnik tzv. Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, nakon sastanka tzv. upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira, a za emisiju "Špica" na TVSA (izvor: Kliks), rekao da "kada bi se odblokirao rad ministara i zabranilo nezakonito djelovanje u Domu naroda", ova zemlja bi ispunila preostala dva i po uslova u vezi sa EU integracijama.
Dakle, Kojović traži da se zabrani "nezakonito djelovanje u Domu naroda". Pri tome, Kojović, a ni bilo ko drugi ko se slaže sa njim, nije u stanju da prstom pokaže član Ustava BiH ili Poslovnika Doma naroda koji je prekršen?! Zbog čega Kojović ocjenjuje da je sadašnje djelovanje Doma naroda “nezakonito“, te zašto mu nije jasno da bi nezakonito djelovanje Doma naroda bilo upravo ono što bi on želio da Dom naroda radi, nije nejasno. Radi se o plasiranju pravno i politički neosnovane teze (upakovane u tzv. EU put BiH), kao povoda da “neko“ izvrši udar na dejtonski Ustav BiH i to tako što će ukinuti nadležnosti Doma naroda ili barem način odlučivanja, koji još uvijek osigurava ravnopravnost konstitutivnih naroda. Iz političkog ugla gledano, zaista nije jasno kako Kojović ne vidi da to ne bi bio put u EU, nego put u zemlju u kojoj bi on dalje bio nepotreban za agendu ostvarivanja amaneta Alije Izetbegovića (Srbima ne treba dati da izađu iz BiH, ni da uđu u Federaciju BiH; “osigurati funkcioniranje našeg dijela Bosne i Hercegovine“ (Federacija BiH); “reintegriramo jednog dana onaj drugi dio Bosne“ (Republiku Srpsku) itd.)? Јoš manje je jasno kada se pogleda iz pravnog ugla kako Kojović sebe može predstavljati kao osobu koja poštuje dejtonski Ustav BiH, a da istovremeno K. Šmitu i/ili nekome dugome nabacuje lopte za rušenje dejtonskog Ustava BiH?
Efendićevo brdo žuči
Možda važeći dejtonski Ustav BiH i jeste glavni Kojovićev problem, a ne to da li će BiH stići u EU? I predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić želi ukidanje dejtonskog Ustava BiH. On bi to u cjelini učinio. Nedavno je na brdu Žuč, a učestvujući u obilježavanju jednog od datuma iz proteklog rata, rekao:"Povratak na Ustav RBiH postaje sve izvjesniji, ako neće neko da živi kako je određeno trenutnim Ustavom, onda Parlament BiH treba donijeti odluku da se vratimo na Ustav RBiH“ (izvor: nap.ba), te je dalje komentarišući mogućnost da se takvom nečemu suprostavi Dom naroda dodao:“Ako vas neko pita šta za Dom naroda, baš nas briga šta za Dom, to je dejtonska institucija, to nas ne zanima (izvor: video x.com).
Izjavom “"to je dejtonska institucija, to nas ne zanima" Efendić se sam razotkrio kao neko ko "neće da živi kako je određeno trenutim ustavom". Efendić traži da se na protivpravan način ukine Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma i da se pri tome ignorišu nadležnosti Doma naroda, kao dejtonske institucije! Šta znači vratiti se na “Ustav Republike BiH“ pojasnio je sam Efendić rekavši:"Dejtonski sporazum potpisale su tri strane. Bosanska strana u trenutku potpisivanja bila je država, imala je vojsku, policiju, himnu, sve institucije koje treba imati jedna država. A ovi drugi nisu imali ništa, a onda smo prihvatili da im sve to damo".
Dakle, Efendić misli da je "bosanska strana" dala nešto drugima (u ovom kontekstu to mogu biti samo srpska i hrvatska strana), pa samim tim njegov apel da se ignoriše Dom naroda i da se vrati na tzv. Ustav Republike BiH bio bi čin rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i svega onoga što je tim sporazumom Efendićeva “bosanska“ strana (on je prisvaja time što kaže:"onda smo prihvatili da im sve to damo") “daladrugima“, koji po njemu "nisu imali ništa".
Šta se to očekuje od Predstavničkog doma?
Nikome odgovornom ne smije promaći osnovna poruka koja se može čitati iz Kojovićevih i Efendićevih izjava (slično ili isto govore svi njihovi istomišljenici). Јasno se vidi da od Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (obojica su suprostavljeni Domu naroda – Kojović nadležnostima, kvorumu i načinu odlučivanja Doma, a Efendić postojanju Doma) očekuju ispunjenje njihovih političkih ciljeva (Kojović:“Možda se po prvi put u historiji BiH dogodilo, dvije Trojke, jedna iz Republike Srpske i iz Federacije, ne računajući Čovića, govore potpuno jednim glasom, u smislu šta je problem i kako ga je moguće riješiti i šta bi rješenje tog problema značilo za budućnost BiH. Mislim da je to jedna vrlo ohrabrujuća slika“; Programska deklaracija Naše stranke (2015.):“Stoga je Dom naroda suvišna institucija i Naša stranka će nastaviti da se zalaže za njegovo ukidanje“; Efendić:“Parlament BiH treba donijeti odluku da se vratimo na Ustav RBiH“, odnosno “Ako vas neko pita šta za Dom naroda, baš nas briga šta za Dom, to je dejtonska institucija, to nas ne zanima…“).
Interesantno. Pogotovo zbog toga što svi znamo da i u tom domu postoji mehanizam zaštite u vidu entitetskog glasanja. Prim. radi, za usvajanje teksta tzv. Ustava Republike BiH u Predstavničkom domu sada bi trebalo da se desi to da najmanje pet poslanika iz Republike Srpske nije protiv teksta ustava koji ukida Republiku Srpsku, sadašnje institucije BiH, odnosno važeći sastav i načine njihovog odlučivanja, a koji osiguravaju realnu konstitutivnost srpskog naroda?
Dijagnoza: Šmitoza
Suočeni sa takvim antidejtonskim planovima, a u situaciji kada: imamo pokušaj uzurpacije funkcije visokog predstavnika za BiH od strane stranca koga Savjet bezbjednosti UN nije postavio na tu funkciju, a koji sebi daje moć da donosi zakone i u zatvor tjera one koji ga ne slušaju;
Ustavni sud BiH, osim što decenijama nepoštuje Ustav koji je dužan da štiti, već godinama radi u krnjem neustavnom sastavu, te direktno krši Ustav neustavno produžavajući mandate sudijama;
imamo Predsjedništvu BiH, u kojem već četvrti mandat sjedi Željko Komšić koji nikada nije ni krio da ga potrebnom većinom nisu izabrali Hrvati koje bi trebao predstavljati u skladu sa Ustavom BiH, a koje je u svoju uobičajenu praksu uvelo besmisleno preglasavanje srpskog člana Predsjedništva BiH, a što se suspenduje jedino vetom srpskog člana koji potvrđuje Narodna skupština Republike Srpske; imamo Savjet ministara BiH koji je značajno prepakovan u odnosu na dejtonsko rješenje i od koga se protivustavno pokušava napraviti nosilac izvršne vlasti, iako je ono pomoćni organ Predsjedništva BiH; imamo Predstavnički dom koji je na protivpravan način smijenio člana Kolegijuma iz reda srpskog naroda, iako takvu mogućnost ne dozvoljavaju Ustav BiH i Poslovnik Predstavničkog doma; Centralna banka BiH, iako bi morala biti nezavisno tijelo, javno objavljuje da su za nju obavezujući nalozi Kristijana Šmita, uprkos činjenica da ni Ustavu BiH, ni u Zakonu o Centralnoj banci BiH, nigdje nije utvrđena bilo kakva veza između Centrane banke i Kristijana Šmita, čak i kada bi on bio visoki predstavnik za BiH (da dalje i ne nabrajamo),
Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH zapravo je jedna dejtonska ustavna institucija na nivou BiH koja još uvijek, koliko-toliko, čuva dejtonski Ustav BiH od K. Šmita i njegovih saveznika. Pa Dom naroda upravo zbog toga i jeste napravljen. Da bi onemogućio bilo koga da mijenja Dejtonski mirovni sporazum bez konsenzusa sve tri strane u BiH.
Značaj Doma naroda
U Ustavu BiH (čl. IV) stoji da se Dom naroda “sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba)“. Takođe stoji da “imenovane hrvatske i bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski, odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Federacije“, a “delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske“. Veoma striktno navedeno je i to da “devet članova Doma naroda predstavljaju kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata“.
Pored navedenog u Ustavu takođe piše da se “predložena odluka Parlamentarne skupštine može proglasiti štetnom po vitalne interese bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih, hrvatskih, ili srpskih delegata“, te “da bi bila usvojena, takva predložena odluka zahtijeva u Domu naroda saglasnost većine bošnjačkih, većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju“. Kada se većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata usprotivi pozivanju na vitalni nacionalni interes, predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju od tri delegata, po jednog iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, kako bi riješila to pitanje, a “ako Komisija u tome ne uspije u roku od pet dana, predmet se prenosi na Ustavni sud, koji će u hitnom postupku razmotriti proceduralnu regularnost u toj stvari“. Ovaj mehanizam danas nije ostvariv, jer Ustavni sud BiH djeluje u neustavnom sastavu koji je više puta kršio Ustav koji mora da čuva, a zbog čega je izgubio legalitet, legitimitet i kredibilitet. Zbog toga je odredba o obaveznom kvorumu posljednja linija odbrane ustavnosti i zakonitosti u BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Dakle, potpuno je jasno da Dom naroda postoji zbog toga da bi osigurao ravnopravnost, jednaku zastupljenost i ravnotežu konstitutivnih naroda u BiH, a sve to u skladu sa Osnovnim principima o konstitutivnosti naroda u BiH dogovorenim 8. septembra 1995. godine u Ženevi i 26. septembra 1995. godine u Njujorku, koji su sastavni dio Ustava BiH. Ko je protiv Doma naroda, odnosno ko želi da ukine ove mehanizme, taj je zapravo protiv Bosne i Hercegovine, jer jedina BiH koja postoji je ova koja je definisana Dejtonskim mirovnim sporazumom, tj. dejtonskim Ustavom BiH. Nećete mi onda zbog toga zamjeriti što ovaj ovaj tekst nosi naslov “Paljenje Doma naroda“ – po ugledu na opštepoznato paljenje Rajhstaga 1933. godine, a nakon koga je Adolf Hitler porazio vajmarski ustav Njemačke i preuzeo neograničene nadležnosti i vlast. Doduše, ne sjećam se podatka da je donio zakon po kome se u slučaju nepoštovanja njegovih odluka ide u zatvor? Ili jeste? Bilo kako bilo, a svi to znaju, rušenje vajmarskog Ustava Njemačke na kraju (1945.) dovelo je po podjele te zemlje na dva dijela.