U Beogradu služen parastos žrtvama zločina na Miljevačkom platou
Nakon parastosa, kojem su prisustvovali članovi porodica, komšije i prijatelji ubijenih, predstavnici udruženja poginulih i nestalih, kao i izbjeglih iz Republike Srpske Krajine, položeni su vijenci i cvijeće na spomenik stradalim Srbima u ratovima od 1991. do 2000. godine na prostoru bivše Јugoslavije, u Tašmajdanskom parku.
Predsjednik Udruženja porodica poginulih i nestalih lica "Suza" Dragana Đukić poručila je da ne smije da se zaboravi šta se dogodilo 21. juna 1992. godine na Miljevačkom platou.
- Dogodio se monstrouzan zločin nad srpskim pripadnicima teritorijalne odbrane, i to u prisustvu Unprofora - rekla je Đukićeva Srni.
Ona je ukazala da je pored 40 stradalih, bilo ranjenih i zarobljenih teritorijalaca, kao i da je srpsko selo Nos Kalik srušeno do temelja i spaljeno, dok je dio stanovništva pobijen, a drugi interniran na ostrvo u šibenskom arhipelagu.
- Tijela poginulih su masakrirana, bačena u krašku jamu i zatrpana smećem. Posmrtni ostaci su ekshumirani dva mjeseca kasnije, ali zbog teškog stanja u kom su se nalazili, njih 12 nije identifikovano. Tijela su još u zajedničkoj grobnici na Kninskom groblju - naglasila je Đukićeva.
Ona je napomenula da porodice i nakon 33 godine čekaju na ekshumaciju i identifikaciju kako bi ih dostojno sahranili u porodičnu grobnicu sa imenom i prezimenom.
Najteže im, navodi Đukićeva, pada to što sa hrvatske strane nema nikakve empatije za žrtve, niti odgovornosti za zločine nad Srbima, kao i u slučajevima brojnih zlodjela na području Hrvatske.
- Kada je riječ o 12 ubijenih teritorilaca, koji se još vode kao nestali, tužno je što se tačno zna gdje su oni sahranjeni. Na kninskom groblju nekada je bilo 12 humki i bili su krstovi sa brojevima. Nažalost, zub vremena je učinio svoje, pa su te humke zarasle u korov, a krstovi su istrulili - rekla je Đukićeva.
Ona je istakla da se tačno zna koji su ljudi tu sahranjeni, ali se ne zna ko je ko od njih, iako je hrvatska komisija prije dvije godine obećala da će tijela biti ekshumirana i da je navodno sve dogovoreno.
- Međutim, to je bila još jedna lažna nada, jer sve stoji kako stoji na kninskom groblju. To je primjer da se preko noći, ako se hoće, može riješiti 12 slučajeva nestalih. Svoj mir bi našlo i 12 porodica, jer je sve poznato. Ali, poražavajuće je to što te porodice ni nakon toliko godina nemaju mir - naglasila je Đukićeva.
Prema njenim riječima, situacija je takva zato što su u pitanju srpske žrtve, što se vidi i iz sastanaka sa članovima hrvatske komisije za traženje nestalih.
- Kada smo im postavili pitanje da li bi ista situacija bila da su u pitanju hrvatske žrtve, dobili smo odgovor da bi to bilo riješeno preko noći - istakla je Đukićeva.
Ona je ukazala na činjenicu da u Hrvatskoj postoje 33 registrovane lokacije koje se ne eskhumiraju, zbog čega se, kako kaže, porodice nestalih s pravom pitaju kada će na red doći neke skrivene lokacije.
U Dokumentaciono-informacionom centru "Veritas" navode da se o zločinu na Miljevačkom platou sve zna, jer su ga počinioci zabilježili na video-traci.
Podsjećaju da se ta traka, neposredno poslije toga, kao svojevrsni horor film, iznajmljivala po video-klubovima širom Evrope.
Međutim, osuđena su samo dvojica pripadnika Hrvatske vojske – Ante Babac na tri godine i osam mjeseci i Mišo Јakovljević na tri godine zatvora zbog ubistva jednog ratnog zarobljenika – Miroslava Subotića, pripadnika Teritorijalne odbrane iz kinskog sela Ervenik.
Oni su osuđeni pred Županijskim sudom u Splitu, a tu presudu potvrdio je i Vrhovni sud Hrvatske, dok Haški tribunal, bez obzira na mnoštvo validnih dokaza, nikoga nije procesuirao.