Kusturica: Srbija da ne pristane da uđe u NATO, BRIKS-u dati veći značaj
- Naše su orijentacije i ambivalencije dovedene do kraja. Mi smo sad na ispitu na kakvom nismo bili prije 10 godina. Sad smo u novom svijetu i taj novi svijet od nas traži da se opredijelimo. Vidik otvara mnoge perspektive, pa tako i pitanje da li će Srbija pristati da bude u NATO-u. Malo se plašim toga, ali se sve nadam da to neće biti - rekao je Kusturica.
On je dodao da se tome nada zato sto je Srpska pravoslavna crkva sugerisala da se Srbija "veže za veliki ruski brod".
- I kad bi to bilo i u politici nama bi bilo mnogo lakše. Nadam se tome, ali se plašim vesternizacije, jer sad svijet ulazi u militantnu fazu u kojoj naša osjećanja neće biti presudna, nego interesi koji se predstavljaju kao praktični. Vidimo da ti interesi u državnoj politici prevazilaze moral i etičke norme, pretvarajući se u svoju suprotnost i teško je povjerovati da će nam biti lako u budućnosti - naveo je Kusturica.
On kaže da je sve što se radi u Konstantinopolju vrlo sumnjivo kada je riječ o autonomiji pravoslavnih crkava.
- Vidite šta Pašinjan radi u Јermeniji, kako kažnjava suprotno mišljenje, a to je prva hrišćanska crkva izvan Јerusalima. Ne udara Pašinjan slučajno na ono što obilježava glavno i osnovno neprijateljstvo NATO pakta - pravoslavnu crkvu. Izgleda da je on taj svoj čamac vezao za Šestu flotu, ali ne znamo da li Šesta flota može da vuče čamac a da ga ne izvrne - rekao je Kusturica za "Sputnjik".
Uvjerenje da je Zapadna Evropa sa svojim komesarijatima, trenutnom diskursu i rasporedu sila gotovo ista kao svojevremeno SSSR, Kusturica temelji na slici "bezličnih tipova koji se grebu od Zelenskog za slavu".
Govoreći o svojim planovima, Kusturica je rekao da ga je veoma zainteresovala priča Valerija Rasputina o babi koja umire pa oživi, kao i da piše roman na osnovu scenarija koji se zove "Kako nisam snimio `Zločin i kaznu`".
- Za Rasputina počinjem pripreme u septembru i to će biti dio triptiha rađenog prema ruskim piscima. Rasputin će dakle biti prvo, a do Nove godine ću izdavaču Vukotić medija predati rukopis "Kako nisam snimio `Zločin i kaznu`". I onda kad završim - možda to i snimim - rekao je Kusturica.
Njemu će Nagradu nacija krajem juna uručiti žiri filmskog festivala u Taormini, a na pitanje kako su to Italijani, ipak, zažmirili na njegovo rusofilstvo, Kusturica odgovara da je to otuda što Zapad nije unison u antiruskom stavu.
- Kad god se ja pomenem, uvek se asocijativno vezujem za rusku kulturu, budući da sam stao u odbranu te kulture rekavši da je moj argument protiv Evrope - ruska kultura. Ali, ja sam njihovo dijete na neki način, još od 1981. kada sam pobijedio u Veneciji sa "Sjećaš li se Doli Bel". Oni se mene nikad nisu odrekli, čak ni u slučaju "Crne mačke, belog mačora" iako su i oni dio tog istog zavjereničkog zapadnog hrišćansko-cionističkog kruga. Ipak, imaju neki prostor i sebi ne dozvoljavaju da budu hermetični i – ne odriču se svog dječaka - rekao je Kusturica.
On u umjetničkom oblikovanju prošlosti i odnosa prema njoj vidi jednu od glavnih razlika između srpskih i ruskih filmova i književnosti.
- Razlika je što se kod nas obračunavaju sa prošlošću, a kod Rusa se ona istražuje. Sve što je bilo u istoriji oni stavljaju na dnevni red. Za razliku od nas koji od naše istorije stavljamo na ispit sve ono u čemu propadnemo. Poznati smo po tome što smo napravili filmove o Prvom svjetskom ratu, Petru Karađorđeviću, Nemanjićima. Sve čega smo se dohvatili mi smo, zbog svoje površnosti i progresivističke prirode, iz htijenja da budemo "veliki svijet" - uradili tako kako smo uradili - kaže Kusturica.