Štrbac: Kamen bi proplakao od svjedočenja roditelja stradale djece na Petrovačkoj cesti
Komentarišući današnja svjedočenja pred Posebnim odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u nastavku suđenja četvorici hrvatskih ratnih pilota u odsustvu za zločine počinjene u akciji "Oluja" u avgustu 1995. godine, Štrbac je istakao da je to bilo nešto najpotresnije što je u životu čuo, iako je dugo radio kao sudija i advokat, a uz to se bavi istraživanjem i dokumentovanjem ratnih zločina.
- Ko god je bio prisutan na suđenju pustio je suzu, jer čovjek mora biti kamenog srca da ne zaplače poslije svjedočenja Spase Rajića, kome je na Petrovačkoj cesti ubijeno dvoje djece, a Јovanki trinaestogodišnji sin i muž, koji su stradali u istim kolima i u istom šleperu, gdje su se našli sticajem nevjerovatnih okolnosti - rekao je Štrbac.
On je naglasio da je tek danas saznao da je Krstan Vuković tog kobnog dana iz Beograda za narod Krajine vozio kamion sa hranom, odnosno paštetama, čiji se ostaci limenki i danas nalaze kod spomenika na mjestu zločina, gdje su 7. avgusta 1995. godine hrvatski avioni bombardovali izbjegličku kolonu i usmrtili 10 ljudi, a među njima i četvoro djece, dok je ranjeno više od 50 osoba.
- Te paštete su, kada ih je granata pogodila, pucketale kao one nagazne mine "paštete". Krstan je punih 15 dana čekao na granici da iz Srbije uđe u Republiku Srpsku. Tog dana, kada je krenuo napad na Krajinu, najzad je pušten, ne znajući gdje su mu žena, djeca i roditelji - naveo je Štrbac.
S druge strane, kako kaže, Krstanova supruga Јovanka i kćerka su otišle u Banjaluku, dok je sin otišao automobilom sa njegovim roditeljima.
- Kada je vidio šta se dešava, Krstan se šleperom okrenuo i pošao kuda je išla izbjeglička kolona. Vratio se nazad prema Banjaluci i Srbiji. Pokupio je sina Darka /13/, a onda i dvoje djece kolege Spase Rajića – Nevenu /11/ i Žarka /9/ - rekao je Štrbac.
Oni su molili oca da ih pusti da uđu u kamion da bi putovali sa Krstanovim sinom Darkom, koga poznaju i sa kojim su išli u školu.
- Svi su se okupili, a ušao je i njegov otac, pošto dugo nisu vidjeli Krstana, koji je bio u Srbiji. Uslijedio je direktan pogodak granate u kamion i poginuli su sve troje djece i Krstan. Ovi drugi su izranjavani. Strašno je bilo slušati današnje iskaze, najprije Spase Rajića, jer se vidjelo da on ne može sebi oprostiti što je udovoljio želji svoje djece da odu od njega i idu sa drugom - istakao je Štrbac za Srnu.
Ne zna se, kaže, šta je u Rajićevom svjedočenju bilo potresnije – da li to što žali što je pustio djecu u kamion kod kolege Krstana Vukovića ili to što nije ni slutio šta se desilo dok ih je, po dogovoru s Krstanom, čekao u restoranu pored puta, gdje je vidio prelet aviona i čuo detonaciju, ali nije mogao da vidi da je granata udarila u kamion u kojem su mu bila djeca, za šta je tek kasnije saznao.
Јovanka Vuković, kako je istakao Štrbac, još duže je tragala za suprugom Krstanom i sinom Darkom, a dugo nije ni znala da su njihovi posmrtni ostaci sahranjeni u Tomini, rodnom mjestu njenog muža.
Ona je ispričala da je krenula iz Banjaluke, gdje je tada bila, čim je čula da se nešto desilo i lutala od bolnice do bolnice u nadi da su njeni najmiliji živi i da će ih pronaći.
- To je trajalo dok joj djever nije rekao da u kamionu koji je Krstan vozio niko nije preživio i da su sakupili par kostiju koje su ostale od njih. Ona je to malo kostiju uzela, što je ostalo od muža i sina, i prenijela ih u Apatin da ih sahrani. Tek je kasnije saznala da su njihovi posmrtni ostaci u Tomini. Strašna je ta njihova priča i šteta je što nije bilo nijedne kamere da se to prenese - ocijenio je Štrbac.
On je naglasio da do sada nije čuo ovako potresne priče sa tako potresnim posljedicama i toliko boli kod roditelja stradale djece, koji su o tome svjedočili.
- Najstrašnije je što oni sami osjećaju krivicu zašto su djeci dozvolili da idu tamo kao da sebi prebacuju nešto i žale što ni oni nisu poginuli s njima. Takav zaključak se nameće iz onoga što su ispričali - rekao je Štrbac.
On smatra da u nastavku suđenja, koje je zakazano za 15. septembar, treba učiniti sve da se odazovu svi svjedoci, jer se na današnjem suđenju nije pojavilo troje pozvanih, uz različita opravdanja, počev od toga da žive u Njemačkoj ili u Hrvatskoj, pa se plaše da bi mogli da imaju posljedica zbog svjedočenja.
Sve to je, kako kaže, razumljivo, ali ističe da je potrebno da svi svjedoci koji su dali iskaze u istrazi, to što su ispričali potvrde i u sudnici, jer je od izuzetnog značaja da suđenje bude transparentno i da se ne ostavlja prostor za bilo kakve "rupe" na koje bi Hrvatska mogla da se vadi i prigovara, iako do sada nije preduzela ništa da započne suđenje za zločin koji su počinili njeni državljani, pa im se zbog toga sudi u odsustvu u Beogradu.
Štrbac je još jednom apelovao na sve svjedoke da se odazovu pozivima da svjedoče pred sudom U Beogradu, jer je uložen ogroman trud da uopšte počne suđenje za zločine na Petrovačkoj cesti i u Svodni kod Novog Grada, gdje je u avionskom bombardovanju izbjegličke kolone 8. avgusta 1995. godine ubijeno troje ljudi, i da odgovorni budu procesuirani.
Za zločin na Petrovačkoj cesti i zločin u Svodni optužnica je podignuta protiv pripadnika Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimira Mikca /67/ iz Ptuja, Zdenka Radulja /69/ iz Osijeka, Željka Јelenića /69/ iz Pule i Danijela Borovića /64/ iz Varaždina zbog opravdane sumnje da su počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva.