Mitropolit Hrizostom: Srbi najstradalniji narod srednjeg Podrinja i Birča
Mitropolit Hrizostom naveo je da su Srbi u srednjem Podrinju i Birču stradali u tri rata - Prvom i Drugom svjetskom ratu, te građansko-etničkom ratu od 1992. do 1995. godine u BiH.
Nažalost, ukazao je mitropolit Hrizostom, određeni politički krugovi ponovo pokušavaju nametnuti srpskom narodu zaborav i traže da Srbi zaborave žrtve iz srednjeg Podrinja i Birča, što se neće desiti.
- Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije - naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.
Mitropolit Hrizostom je naglasio da je predstojeći skup u Bratuncu prvenstveno molitveno saborovanje Crkve na prostorima velikih stradanja srpskog naroda srednjeg Podrinja i Birča.
Dabrobosanski mitropolit je, sa blagoslovom Božijim, pozvao sve pravoslavne Srbe i sve ljude dobre volje, sve ljubitelje istine i pravde da se u subotu, 5. jula, pridruže molitvenom saborovanju u Bratuncu.
Mitropolit Hrizostom je ukazao da su mnogi drugi narodi Evrope i svijeta stradali u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali da je srpski narod stradao i u Balkanskim ratovima, te po peti put u građansko-etničkom ratu na tlu bivše Јugoslavije, u Hrvatskoj i BiH, te na Kosovu i Metohiji 1999. godine.
- To su sve velika stradanja srpskog naroda, ali mnogi zaboravljaju da su Srbi još više stradali za vrijeme komunističkog režima od 1945. do 1991. godine. Stradanje srpskog naroda u komunističkom režimu bilo je jednako stravično i teško, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Takozvani oslobodioci nemilosrdno su pogubili hiljade i hiljade Srba kako u samoj Srbiji, tako i u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj - izjavio je mitropoliti Hrizostom.
To je vrijeme, podsjeća mitropolit Hrizostom, koje bi se moglo nazvati /po Đilasu/ "pasijih grobova" i ideologije koja je imala devizu - Nije bitno ko će živjeti u Srbiji i na ovim prostorima, važno je da budu komunisti - !.
- Dakle, kada mi govorimo o stradanju srpskog naroda u 20. vijeku moramo imati u vidu sve strahote i stravična mjesta na kojima su Srbi stradali tokom ratova, a i isto tako i tokom komunističke revolucije - naglasio je Hrizostom.
Prema njegovim riječima, imali smo priliku da slušamo ispovijesti, ali i gledamo suze i bol žrtava Golog otoka i drugih jugoslovenskih komunističkih kazamata u kojima su Srbi stradali, mučeni i ubijani.
Govoreći o mnogostradalnom srednjem Podrinju i Birču, mitropolit podsjeća da su se Srbi na tom području našli na putu osvajača prema istoku i zato su uvijek i iznova stradavali - bili su sabrani u prvi koncentracioni logor u Evropi koji su osnovale austrougrske vlasti u Doboju 1915-1918. godine, kasnije, u Drugom svjetskom ratu nacistička Njemačka poslala je zloglasnu Handžar-diviziju da istrijebi ono što je preostalo od Јure Francetića i ustaša 1942-1943. godine.
- I u ratu 1992-1995. godine Podrinje je zajedno sa Birčom bilo posebna meta kako muslimanskih paravojnih jedinica, tako i NATO snaga za Evropu. Posebno je ovo stradanje bilo bolno i teško jer su zločince i ubice čuvali i krili u takozvanim zaštićenim zonama UN - napomenuo je mitropolit Hrizostom.
Mitropolit dabrobosanski podsjetio je i da su iz tih njihovih zona, koje su pretvorili u vojne logore, puštali ubice i zločince da masakriraju srpski narod po Podrinju i Birču.
- Zato, moramo definitivno raskrinkati licemjerstvo pripadnika UN tokom 1992-1995. godine - poručuje mitropolit Hrizostom.
KULTURI SЈEĆANjA PRETHODI KULTURA PAMĆENjA
Mitropolit upozorava da je veoma važno da srpski narod pamti sve ono što se dogodilo u 20. vijeku, jer je Srbima nametan zaborav, pa se danas i pitamo kako je to bilo moguće da djeca zaborave stradanje svojih djedova, očeva, braće i sestara u Јasenovcu, Јadovnu, Brodu na Drini i na hiljadama drugih mjesta.
Komunistički režim, dodao je mitropolit, sistematski i planski je nametnuo zaborav kao aksiomu.
- Dobro se sjećamo kako su nas učili u osnovnim školama i vodili na otvaranje spomenika poginulim borcima Drugog svjetskog rata i sve se to pretvaralo u manifestaciju zabave i igranke, konjskih trka i drugih kojekakvih dešavanja. Mi ništa nismo znali ni čuli, ni o Јasenovcu, niti o Јadovnu, o Brodu na Drini, o jamama i fojbama na Istri. Sve je prekriveno cvijećem i ružama po kojima smo mi pioniri i nove generacije igrali i pjevali, a ispod tog cvijeća i ruža bila su stratišta, mučenici i stradalnici - ističe mitropolit Hrizostom.
Zato je, naglašava mitropolit Hrizosotom, veoma bitno sačuvati kulturu pamćenja, a na osnovu te kulture sjećati se svih žrtava, ratova i stradanja.
Mitropolit pojašnjava da na grčkom jeziku riječ martiras /μάρτυρας/ znači prvenstveno svjedok, a potom i mučenik, ta da se kroz kulturu sjećanja sjećamo svih stradalnika i mučenika.
- Kalendar naše Crkve je upravo to - kalendar sjećanja na sve vijekovima postradale mučenike, prepodobne oce i majke i svetitelje i sve one koji Boga prizvaše - rekao je mitropolit Hrizostom.
MOLITVA ZA MUČENIKA ILI MOLITVA MUČENIKA
Mitropolit dabrobosanski ukazuje da se kroz služenje parastosa, srpski narod kao Crkva Božija moli Bogu za sve upokojene i postradale, kako vojnike tako i za sve civilne žrtve ratova.
-Istovremeno se molimo za sve naše mučenike i stradalnike da se mole za nas, jer su oni tjelesno postradali, ali su živi svjedoci pred Bogom i zato su vrlo važna molitvena sabranja Crkve Božije na mjestima stradanja mučenika, svjedoka Božijih- rekao je mitropolit Hrizostom.
Prema riječima mitropolita, prvobitno se Crkva Hristova sabirala upravo na mjestima mučeništva i stradalništva, a na samim grobovima mučenika vjere, služena je sveta liturgija.