Svjedočanstvo Radomira Đurđevića, koji je izgubio brata i brinuo o njegovoj djeci
Milan Đurđević, veterinarski tehničar, život je izgubio 8. novembra 1992. godine u Čovića polju na oraškom ratištu.
- Bio je to čestit, vjerujući čovjek - ispričao je Radomir, koji je preuzeo brigu o bratovoj djeci, trudeći se da ih izvede na pravi put.
Prisjećajući se svog i bratovog životnog puta, Radomir je istakao da su bili poštena seoska porodica, da je Milan radio u veterinarskoj stanici i bio veoma cijenjen u svom kraju.
- Brat mi je među prvima otišao na ratište i poginuo. Otac mi je umro 1994. u 62. godini. Kažu stari, umro je od žalosti za svojim djetetom - rekao je Radomir.
Najmlađi Milanov sin imao je svega pet godina kada je stigla vijest o pogibiji, a drugi sin, dvadesetak dana nakon navršenog punoljetstva, dobija poziv za vojsku, saopšteno je iz Memorijalnog centra.
- Otišao je na Manjaču na obuku, bio je tri mjeseca gore, pa ušao u 16. brigadu i cijeli rat proveo na frontu. Sada živi u Šapcu - naveo je on.
Radomir je ostao neoženjen jer, kako kaže, nije mislio o sebi, gledao je da bratovu djecu izvede na put.
- Hvala Bogu, svi sada imaju porodice, kuće, stanove. Samo taj sinovac u Šapcu je obolio. Rat, prokleti, ostavio je posljedice. Imao je operaciju, izvadio jedan bubreg i nije baš najboljeg zdravlja. Јa sam prihvatio tog najmlađeg sina, pet godina je bio sa mnom - rekao je Radomir.
On je istakao kako i danas sanja brata, da nešto rade zajedno, dok su djeca oko njih.
Radomir je istakao da mu Republika Srpska i sloboda sada znače sve.
- To mi je i otac, i majka pošto njih više nemam, niti svoje djece. Sve mi je Republika Srpska i ta sloboda. Baš kad čujem da neko kaže nešto protiv Republike Srpske, to me dotakne, naježim se debelo - kaže Radomir.
Smatra da je dobro da ovo ostane u arhivama jer vremena prolaze, jednog dana će to neko gledati.
- Mnogi su u ovom ratu izginuli, a nisu bili ni oženjeni. Iza njih niko nije ostao - dodao je Radomir.
Direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić istakao je da su ovakva lična svjedočenja ključna za očuvanje istorijske istine o stradanju srpskog naroda.
Memorijalni centar Republike Srpske aktivno prikuplja i evidentira svjedočanstva članova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika, s ciljem stvaranja najveće objedinjene baze audio-video materijala o stradanju srpskog naroda u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.