Episkop Sergije: Mučenici garavički postradali zbog svoje vjere
Vladika Sergije je u besjedi nakon liturgije u Hramu Svete trojice u Bihaću, povodom praznika Svetih mučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih, istakao da je ovaj dan poseban, jedinstven i neponovljiv, jer se ovi mučenici prvi put molitveno proslavljaju.
- Nakon više od osam decenija od njihove mučeničke končine oni su zablistali na nebu svetih mučenika postradalih radi vjere pravoslavne, a svojim stradanjem zapečetili su vjeru kojom su živjeli te su baš zbog toga ovjenčani vijencem mučeništva - rekao je episkop Sergije.
Vladika je istakao da biološki i duhovni nasljednici ovih mučenika nisu zaboravili njihovo stradanje 1941. godine kada su ih komšije i nekadašnji prijatelji potpomognuti ustaškim ideolozima iz drugih krajeva odveli iz njihovih porodičnih domova i sa njiva, te mučki ubili.
- Oni su ubijeni bez ikakve krivice, potpuno nedužni kako bi Pounje, ali i cjelokupno područje kvislinške NDH u potpunosti očistili od pravoslavnih Srba - rekao je episkop Sergije.
Vladika je ukazao da nije bilo srpske kuće ni pravoslavne porodice koja tog krvavog ljeta 1941. godine nije bila zavijena u crno.
- Neke porodice su nestale i ni dan danas se za njih ne zna. Neki zaseoci su potpuno izbrisani, a mnogi pravoslavni hramovi su nestali u vatri. Zato nam je danas jasno zašto je Hram Svete Trojice prvi uništen do temelja u Pavelićevoj zločinačkoj državi - rekao je episkop Sergije.
Vladika Sergije kaže da je zastrašujući čitati izvještaje i svjedočenje onih koji su čudom Božijim preživjeli to krvavo ljeto.
- Zlo je prekrilo ove blagoslovene krajeve, a dojučerašnje komšije i poznanici i prijatelji postali su krvnici, dželati i velike ubice. Ovaj niz krvavih zločina počinjenih na Garavicama, Bihaću, cazinskom kraju, Suvoj Međi, Kladuši zauvijek je nažalost promijenio demografsku sliku ovog dijela Krajine, ali o tome se u vremenu bivše Јugoslavije nije govorilo na način dostojan istine - naveo je episkop Sergije.
Vladika je istakao da su nezacijeljene rane bez priznanje krivice i oprosta dovele do novih sukoba iz kojih se ni do danas nismo isplivali.
Paroh bihaćki Slaviša Milinović rekao je da mošti mučenika, koje su danas prisutni cjelivali nakom molitve, predstavljaju najveće sidro koje srpskom narodu neće dati da zaboravi Unu i Pounje.
- Korijen je jak, čvrst, neuništiv tako da iz njega mogu iznići na vijek blagosloveni izdanci - poručio je Milinović, koji je tokom liturgije rukopoložen u čin protojereja.
On je ukazao da Eparhija bihaćko-petrovačka i rmanjska počiva na moštima svetih mučenika.
- Nema stope u ovoj blagoslovenoj eparhiji u kojoj nije potekla krv niti ima kuće koju ratovi nisu zavili u crno. To je naš usud, naše brema, ali i ono iz čega crpimo snagu kada nam je najpotrebnije - rekao je Milinović.
On je istakao da se nikada ne smijete zaboraviti žrtva ovih mučenika, baš kao ni njihova nekadašnja ognjišta, hramovi, groblja, kućišta, njive, livade.
- Јer ono što je bilo njihovo mora ostati vaše da bi sutra pripadalo vašim potomcima. To nije samo moralna obaveza već zavjet kojim morate ostati vjerni do groba - zaključio je Milinović.
Na liturgiji, kojoj je prisustvovao i vršilac dužnosti direktor Republičkog sekretarijata za vjere Dragan Davidović, prikazana je ikona mučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih, kao i novootkrivene mošti, koje su prisutni cjelivali na poziv episkopa Sergija.
Prva proslava Svetih mučenika garavičkih, bihaćkih i cazinskih počela je juče večernjim bogosluženjem u bihaćkom hramu.
Sabor SPC je na majskom zasjedanju, na prijedlog episkopa Sergija, u diptihe svetih unio imena svetih mučenika garavičkih i bihaćkih postradalih 1941. godine na Garavicama, bihaćkoj i cazinskoj krajini. Odlučeno je da se sveti mučenici garavički praznuju 27. jula.
Ustaše su u selu Garavice kod Bihaća od 28. jula do 4. avgusta 1941. godine ubile 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece.
Prema britanskim izvorima, na Garavicama je za tri mjeseca ubijeno 14.500 civila, što ovo stratište stavlja na drugo mjesto po broju žrtava u BiH u Drugom svjetskom ratu.