

Busije najveće krajiško selo u Srbiji - čuvari običaja i tradicije (VIDEO)

Dragan Zorica, imao je 14 godina kada je 4. avgusta 1995. u zoru sa sestrom i majkom morao da napusti Benkovac. U Banjaluci je čekao oca o kojem 12 dana ništa nije znao. U Dalmaciju se ponovo vratio i proveo četiri godine, ali kao sveštenik. Međutim, kaže da je tamo bio nepoželjan.
- Često su znali na ulici da me vređaju, u prodavnici, pred drugim ljudima, sa porodicom kad idem. Na nacionalnoj osnovi prijetnje da treba da odem i da neću dobro završiti ako ostanem - naglasio je sveštenik Dragan Zorica.
Sveštenik Zorica kaže da je slušao mnoga svjedočenja o stradanju Srba u Drnišu, ali da nikada niko nije odgovarao.
- Na izlazu iz Drniša, prema Kninu tu su streljani ljudi i kod drniške tvrđave, bez suđenja, bez da ih je iko pitao ko su, šta su i odakle su - dodao je Zorica.
Za protjerane Srbe Oluja je bila završnica etničkog čišćenja. Početak je bio već 2. maja 1991. godine u Zadarskoj kristalnoj noći. 2.000 Hrvata palicama, motkama i kamenicama krenulo u pljačkanje i uništavanje srpske imovine.
- Јedan od najprljavijih ratova, građanski rat, pa i vjerski rat, preko noći, za 24 sata narod, vojska i tako dalje povukli se od Obrovca do Bosanski Petrovca - dodao je Željko Bursać iz Ličke Kaldrme.
Ličani, Kordunaši, Banijci, Dalmatinci, Slavonci, snašli se u majci Srbiji. Ko god je htio da radi sagradio je ovdje kuću.
"Oluja" nije protjerala samo srpski narod već i spomenike kulture, literaturu i jezik. Za Јovu Vučenovića jedini tragovi pravoslavlja u Hrvatskoj su manastiri stari 500 godina.
- Da vam samo kažem da moje selo koje je prije 100 godina imalo preko 2.000 stanovnika. Danas tamo žive samo tri Srbina i dva pravoslavna monaha. Eto šta je rezultat Tuđmanove politike koji je imao podršku bjelosvjetskih moćnika - istakao je Јovo Vučenović iz Knina.
Popaljena sela i oteta srpska imovina uništila je i posljednju nadu onima koji su željeli da se vrate na svoja ognjišta. Zoran Miočinović sa majkom i bratom napustio je Petrinju. Danas sa šestoro djece i suprugom živi u naselju Busije.
- Mi smo imali tu sreću za razliku od ljudi koji su išli Petrovačkom cestom. Nismo gledali te strahote, pošto nam je bila blizu Republika Srpske nismo morali da gledamo prevrnuta vozila i te nemile scene - naglasio je Zoran Miočinović iz Petrinje.
U Busijama živi 6.000 Srba protjeranih u akciji Oluja. Tu su stvorili novi dom. Mnogo je toga urađeno ali nedostaje kanalizacija, groblje, ali i kulturni centar u kojem će čuvati i običaje i jezik. Pokrenuli su inicijativu da se u znak zahvalnosti izgradi spomenik Veljku Milankoviću, komandantu Vukova sa Vučjaka.