Stjepanović: Lažna presuda potvrdila istinu o BiH
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Lagati sebe, narod i javnost da je ovakva presuda zakonita, da su Sud i Tužilaštvo BiH mogli biti oformljeni mimo odredbi Dejtonskog sporazuma, da se predmetno krivično djelo moglo uvesti u Krivični zakon BiH mimo parlamentarne procedure i mimo zakonodavnih organa, da zakone mijenja neko ko nema na to pravo, kao i da visoki predstavnik može biti bilo koji stranac kojeg predloži par ambasada zapadnih država potvrđuje istinu o BiH, a istina je da je laž reći da je BiH država, da ona ima institucije, zakone, Ustav i suverenitet kada se ustav može ukinuti na 24 sata, kada Ustavni sud krši odredbe Ustava umjesto da ih štiti, kada zahtjeve za ulazak u Evropsku uniju ispunjava OHR umjesto BiH, i najsvježiji primjer, kada se legitimno izabranom predsjedniku Republike Srpske oduzima mandat zbog osuđujuće presude za nepostojeće krivično djelo.
BiH se dovela u situaciju da ukoliko želi da opstane ona mora nastaviti da živi u lažima, da te laži širi i izbjegava prihvatiti istinu o sebi. Vodeći se takvom politikom, federalni političari se uzdaju da će milion puta izgovorena laž postati istina, da će građani i javnost prihvatiti te laži kao istinu i "postati slijepi kod očiju".
Međutim, u takvom naumu ih spriječava upravo Republika Srpska, kao korektivni faktor, koja želi da stvari prikaže onakvim kakve jesu, tj. da istina ne bude skrajnuta a laž stavljena na njeno mjesto. Republika Srpska ne želi da živi u lažima, da prodaje svoj suverenitet, nezavisnost i institucije zarad stranih interesa, jer bi se na taj način dovela u istu onu situaciju u kojoj se nalazi BiH, zemlja sa posebnim potrebama kojoj je potrebna (strana) stručna pomoć jer nema pravnu sposobnost da se sama o sebi brine.
Takvim (ne)funkcionisanjem BiH se dovela u stepen invaliditeta da ne može shvatiti posljedice svojih postupaka, niti da vidi posljedice koje proizilaze. Јedna od posljedica je nažalost i ta da Evropa i čitav svijet svjedoči predstavi kakva nije viđena, a to je da iako postoje zakondavni organi oni ne donose zakone već pojedinac, da iako takav zakon nije provodiv tužilaštvo i sud postupaju po njemu, i na kraju da iako je narod izašao na izbore i glasao za svog predsjednika, narodu nije dozvoljeno da on odlučuje ko će biti predsjednik već će to odlučiti neko ko do juče nije znao ni gdje se nalazi BiH na mapi.
Ovaj postupak zapravo je nepobitan dokaz i potvrda da svako ko je spreman govoriti istinu i boriti se protiv laži ne može obavljati funkciju, a pogotovo ne tako uticajnu i bitnu kao što je funkcija predsjednika Republike Srpske. Isto tako, ova presuda nosi u sebi i upozorenje za svakoga ko krene putem istine da se ne nalazi na dobrom putu, već da mora skrenuti s tog puta na put laži i neistine ukoliko ne želi da mu se zbog istine sudi.
BiH u svojoj ograničenosti ne vidi dalje od svojih granica, pa će tako vrlo vjerovatno i sam Ustavni sud BiH požuriti da odbaci apelaciju odbrane i još jednom povrdi da se radi o krnjoj instituciji, kako u funkcionalnom tako i u intelektualnom smislu, vodeći se ponovo političkim interesima a ne pravnim normama.
Ali onog momenta kada ova presuda dođe pred Evropski sud za ljudska prava, kada se po prvi put u ovom predmetu počne primjenjivati pravo i zakon, kada se postave logična pitanja na koja se jedino mogu dati nelogični odgovori kako bi se opravdalo donošenje takve odluke, tog momenta će se možda, ako imaju imalo stida i srama, zacrveniti i postiditi oni koji su radili na donošenju ove presude.
Ili će se ipak potvrditi Frojdova metoda otkrivanja ljudske gluposti a to je da je "prvi znak ljudske glupavosti potpuni nedostatak stida i srama".
Možda će u tim momentima i oni koji nisu mogli, smjeli ili željeli da vide istinu shvatiti šta zapravo ova presuda predstavlja, ne za Republiku Srpsku ili njegovog predsjednika, već za BiH i njenu sudbinu. Od ovog momenta urušeni su i i poslednji stubovi vladavine prava, ustavnosti i suverenosti BiH.
Ona se više ne može nazvati državom jer institucije de fakto ne postoji osim u onim momentima kada provode inostrane naredbe, ne može se smatrati članicom Ujedinjenih nacija jer zanemaruje odredbe Povelje UN (član 2. tačka 7. Povelje UN) , ne može tvrditi da ima ustav kao najviši pravni akt jer je isti taj ustav prekršen od strane institucija poput Suda BiH, Tužilaštva BiH, stranog fizičkog lica a kao stari/novi nepoštovalac Ustava biće i Ustavni sud. BiH sada sasvim sigurno tone u još dublji mulj iz kojeg je imala priliku da izađe.