Đogo: Kočić jarko osvjetljava jedan period Srpske istorije
- Јa Kočićeve priče, i rodoljubive i satirične, pretežno doživljavam kao pesme u prozi sa razvijenim sižeom, kao simbolične povesti - rekao je Đogo.
On je dodao da Petar Kočić jarko osvjetljava jedan period srpske istorije i svjedoči o tome kako se smjena dva carstva, dva gospodara, dva društvena modela i dva civilizacijska koda prelamaju u životu običnih ljudi.
Kada feudalno običajno pravo zamjenjuje zakon, i to bezakonjem, kaže Đogo, ta bezdušna i gramziva amoralna nova klasa domaćih i tuđih čarširlija u nepovrat potiskuje agrarnu kulturu i patrijarhalni etos.
- Ta smena krsta i polumeseca zbiva se prebrzo i preko noći. Krajišnici je doživljavaju na simboličan način kao prirodnu katastrofu, kao oluju u kojoj se gube pometeni ljudi - naveo je Đogo.
Otuda, dodaje on, od pošasti stradaju toliki Kočićevi pravednici i dobrice, najplemenitiji i najduševiji izdanci svog roda, najbolje megdandžije, najbolje i najljepše žene, najimućnije i najbrojnije familije i njihova blaga.
Starci i djeca, napominje Đogo, kao simbolični predstavnici, ne jednog nego dva i tri naraštaja, izgubljeni lutaju i ginu u mećavi i magli, zameće ih snijeg, kao što Krajinu "zameće novi vakat".
- Moglo bi se reći, da se na kraju našalim, da Kočićeve poruke da se `ovo nedoba može samo uz rakiju preživjeti` na svoj način dozivaju i sa našim vremenom - rekao je Đogo i dodao da je obaviješten da će mu Kočićeva nagrada biti uručena 30. avgusta u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci.
Kočićeva nagrada dodjeljuje se književniku kojeg odlikuju slobodarski duh Petra Kočića, čistota i punoća srpskog jezika, kao i visokoestetske umjetničke vrijednosti.
U obrazloženju žirija Udruženja književnika Republike Srpske navodi se da Đogo gradi vlastite govorne i jezičke pjesničke forme, te da bez patetičnosti pokazuje koje su neslućene mogućnosti jezika i da je jezik ne samo temelj književnosti već i oružje i oruđe koje neprikosnoveno garantuje nacionalnu i svaku drugu egzistenciju srpskog naroda, Kočiću na ponos.
Za Đogu se ističe da se od početka stvaranja oglasio autentičnim glasom pjesnika modernog senzibiliteta kakav je i danas, te da posjeduje osoben senzibilitet sagledavanja i poimanja svijeta, da je pjesnik snažnog kritičkog impulsa i životno osviještenog osjećaja vrijednosti i nezamjenjivosti slobode u svim njenim vidovima.
Ukazujući na "vunenu trilogiju" koju čine "Vunena vremena", "Crno runo" i "Klupko", žiri je naveo da književno djelo i život Gojka Đoge predstavljaju svojevrsnu odbranu nasušno važnog fenomena humanistike, a to je autonomija pjesnika i pjesničkog čina, autonomija umjetnosti.