latinica  ћирилица
05/09/2025 |  15:53 ⇒ 20:04 | Autor: RTRS

Garavice 84 godine kasnije - prenositi istinu novim naraštajima (VIDEO)

U Garavicama kod Bihaća sutra će biti obilježena 84. godišnjica ustaškog zločina nad Srbima. Na samom početku Drugog svjetskog rata, u ljeto 1941. godine, Krajina je bila poprište masovnih zločina nad srpskim stanovništvom. Ilindanski pokolj, kako je nazvano stradanje tih dana, bio je jedan od početaka genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je ustaški režim izvršio planirano i sistematsko uništavanje Srba u Garavicama, pretvarajući pitome krajiške livade u masovnu grobnicu bez krsta. Zato je na nama, kaže Dodik, da prenosimo istinu – da Garavice ne ostanu samo mračna stranica istorije, već trajna opomena da zlo uvijek vreba kada se zaboravi.
Garavice - Foto: RTRS
GaraviceFoto: RTRS

Ubijanje viđenijih Srba u Bihaću i okolini počelo je odmah po dolasku ustaša u taj grad početkom ljeta 1941. godine. Najveći pokolj desio se u Garavicama, gdje su ustaše, tokom 20-ak dana, ubile više od 12 hiljada srpskih civila iz Bihaća, okolnih opština i Like. Svjedoci više nisu među nama, ali njihova priča o danima kada su čitava sela nestajala ostala je zabilježena.

- Odveli su strica, odveli su đeda i mog oca. Kojeg god Srbina su uhvatili, vukli su ga na Garavice i u Garavici su sebi kopali groblje i ubijali su ih - priča Ljubica Ćorlokuć iz Bukovice kod Bihaća. 

Čedo Banjac iz Bara kod Bihaća, kaže da je u to vrijeme narod bio previše naivan.

- To je naša država nova, bićete zaštićeni, tako da ljudi povjeruju, naivni su bili. Druga grupa ide za njima. "Ajmo na Garavice, majko" Oružjem, maljem, predmetima raznim poubijaj, pa baci k‘o bijesne životinje - priča Banjac. 

Za potomke ubijenih, Garavice nisu samo spomenik, nego rana prenesena s koljena na koljeno. Priče potomaka svjedoče o boli koja traje generacijama. Nisu pošteđeni bili ni starci.

- Đed Pero je ostao, stariji čovjek i baba Ruža računajučći kome oni trebaju. Đed je izišao tamo da obiđe, navodno, konje naišao je kamion, stao, njega pokupio, i odveli su ga dolje - priča Rajko Atlagić iz Vrtoče kod Bosanskog Petrovca. 

Garavice jesu najveće, ali nisu jedino stratište u Ilindanskom pokolju. Na području Bihaća i okolnih opština evidentirane su stotine masovnih grobnica. U prvom talasu stradali su muškarci. U drugom ustaše, ali i civili, ubijali su žene i djecu po selima.

- 22. avgusta 1941. godine desio se jedan od najmasovnijih pokolja, stradanja srpskog naroda tokom Drugog Svjetskog rata na podruju Suve međe kod Bosanske Krupe kada je u samo jednom danu stradalo više od tri hiljade srpskih civila - istakao je Dragan Radović, autor dokumentarnog filma "Garavice". 

Na prostoru NDH, tokom Ilindanskog pokolja, u genocidu je stradalo nekoliko desetina hiljada Srba.

- Kakvi su bili efekti ovog zločina, govori činjenica da je u bihaćkoj regiji Srbi su činili apsolutnu većinu sa ukupno oko 59 odsto stanovništva prije rata da bi došli u rang manjine nakon rata. U samom Bihaću od oko 20 hiljada Srba, koji su tu živjeli prije rata, ostalo je samo nekih osam hiljada - kaže Dragoslav Iilić istoričar, Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih civila Republike Srpske. 

Garavice šapuću priče hiljada nevino ubijenih. Njihova stradanja ostaju dio kolektivnog sjećanja i identiteta. Čuvajući uspomenu na njih, čuvamo istinu i dostojanstvo.