U Beogradu služen parastos Srbima ubijenim u akciji "Medački džep"
Parastosu, koji je služen u organizaciji Udruženja porodica nestalih i poginulih lica "Suza", prisustvovali su preživjeli Srbi iz Hrvatske, porodice žrtava, predsatvnici izbjegličkih udruženja i direktor Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas" Savo Štrbac.
Predsjednik Udruženja "Suza" Dragana Đukić ukazala je na to da ni nakon 32 godine porodice ne zaboravljaju šta se dogodilo njihovim najmilijima, a boli ih što nakon toliko godina nema saosjećanja sa suprotne strane.
- Nakon 32 godine i dalje pamtimo, porodice se sećaju, sećanja su i dalje živa. Brojne činjenice o zločinima nad srpskim narodom su poznate, kao i počinioci, ali, nažalost, presude izostaju - izjavila je Đukićeva Srni.
Ona ističe da je bolno i to što je još nepoznata sudbina devetoro mještana tri srpska sela, zbog čega devet porodica i dalje živi u bolnoj neizvjesnosti i ne mogu da nađu mir dok ne sahrane posmrtne ostatke po pravoslavnim običajima.
Đukićeva kaže da je danas u ta tri postradala srpska sela pustoš i na tom području živi petnaestak ljudi, uglavnom staraca.
Nakon parastosa, prisutni su položili vijence i cvijeće na spomenik u Tašmajdanskom parku Srbima stradalim u ratovima devedesetih godina prošlog vijeka.
U napadu hrvatskih snaga na podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, koja su bila pod zaštitom Unprofora, ubijeno je i nestalo 88 Srba.
Od tog broja 46 su bili vojnici, šestorica policajci, a likvidirano je i 36 civila, među kojima 17 žena i 26 ljudi starijih od 60 godina.
U napadu hrvatskih snaga, koji je počeo 9. septembra 1993. godine, kako navode iz Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", nije bilo ranjenih, jer su zarobljeni i ranjeni sistematski ubijani.
O tome, kako kažu u "Veritasu", govore rezultati pregleda tijela na srpskoj strani - razbijene lobanje, mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine, odsječeni dijelovi tijela i smrt nakon što su živi spaljivani.
Za zločine počinjene u ovoj akciji Tužilaštvo Haškog tribunala optužilo je hrvatske generale Rahima Ademija, Јanka Bobetka i Mirka Norca, dok je istraga protiv Petra Stipetića obustavljena pošto je, prema riječima glavnog tužioca, uspio dokazati "paralelnu liniju komandovanja".
Bobetku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, a od izručenja Hagu spasila ga je smrt u aprilu 2003. godine.
Županijski sud u Zagrebu je 2008. godine Ademija, vršioca dužnosti komandanta Zbornog područja Gospić, oslobodio svih optužbi, a Norca, komandanta operacije "DŽep ‘93" proglasio krivim za nesprečavanje, a time i za podržavanje i ohrabrivanje ubistava četiri civila i pljačku imovine, te ubijanje i mučenje po jednog ratnog zarobljenika.
Norac je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina, koju mu je Vrhovni sud smanjio na šest.
Hrvatsko pravosuđe kasnije je kaznilo na male zatvorske kazne još trojicu pripadnika Hrvatske vojske, i to za naređivanje paljenja i rušenja srpskih kuća, ali ne i za ubistva i mučenja.