

Istočno Sarajevo: Sjećanje na žrtve NATO agresije (VIDEO)

Na mjesnom groblju Grlica u opštini Istočna Ilidža služen je pomen i položeno cvijeća kod spomenika prvim žrtvama NATO agresije u tadašnjem Srpskom Sarajevu - bratu i sestri Radenku i Radmili Galinac.
Strašno je kada troje djece odgojite i izgubite u 15 dana, rekla je Mirjana Galinac majka Radenka i Radmile Galinac.
- Teško mi je kad sam vidjela šta se desilo sa mojom djecom - rekla je Galinac.
Zora Vuković, majka Borisa Vukovića koji je takođe poginuo na vojnom releju u Mrkonjić Gradu prilikom NATO agresije na Republiku Srpsku, poručila je da se ne smije zaboraviti nijedna žrtva bombardovanja.
Vukovićeva je rekla da joj je sin bio student Elektrotehnike i da je s njim ubijen još jedan mladić kada je NATO avijacija bombardovala Kozaru i Mrkonjić Grad.
Ona je dodala da je to bio posljednji relej koji je bombardovala NATO avijacija dva dana pred prekid napada.
- Moja bol se ne može opisati. Sin se htio ženiti, doveo je djevojku koja je bila trudna i nakon njegove pogibije 1996. godine rodila je djevojčicu - ispričala je Vukovićeva i dodala da je njena unuka izrasla u djevojku koja je završila stomatologiju i zaposlila se.
Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac izjavio je da 10.000 tona eksploziva koje je NATO sručio na prostor Republike Srpske govori o tome da je ova vojno-politička zločinačka organizacija imala potrebu da uništi Republiku Srpsku, kao i o genocidnim namjerama prema srpskom narodu.
Košarac je rekao da NATO do danas nije odustao od te namjere koju i dalje ispoljava kroz maligne stavove, prijetnje i pozive jedne strukture iz Sarajeva za uključivanje Alijanse u određena pitanja.
NATO snage su tokom šesnaest dana bombardovanja na teritoriju Republike Srpske izbacile više od 1.000 bombi, među kojima i rakete tipa "tomahavk", ukupne težine oko 10.000 tona eksploziva.
Osim toga, korištena je i municija sa osiromašenim uranijumom, čije posljedice stanovništvo osjeća i danas.
Dan sjećanja na žrtve NATO agresije prilika je da se podsjeti na stradanje civila i vojnika, kao i na činjenicu da za ove zločine niko do danas nije odgovarao, ali i da se poruči da se kultura pamćenja mora njegovati kao trajno upozorenje budućim generacijama.