U centru Banjaluke postavljeno 1.616 stolica sa imenima nestalih i pitanjem "Gdje je"
Ovaj datum simbolizuje masovno stradanje i nestanak velikog broja civila i boraca u septembru 1995. godine. U centru Banjaluke simbolično je postavljeno 1.616 stolica sa imenima nestalih i pitanjem "Gdje je".
Minule godine nisu utišale vapaj porodica, a ni popunile prazna mjesta koja još čuvaju za svoje najmilije. Ružica Pejić iz Vozuće svakog dana se prisjeća 10. septembra 1995. godine, kada su mudžahedini na najmonstruozniji način ubili njenog supruga, borca Vojske Republike Srpske.
- Mi smo ga 2008. godine našli, identifikovali lobanju. Samo smo lobanju sahranili, a njegovih 11 rođaka, braće, bratanaca nestalo je za samo jedan dan. Nemam snage ni da pričam - priča Ružica Pejić iz Vozuće.
Žene, starci, djeca stradali na kućnim pragovima, borci koji život ugradiše u temelje svoje otadžbine, i tri decenije kasnije otrgnuti su od nedosanjanog mira i vječnog počinka, ali i od svojih najmilijih.
Na posljednji pozdrav, kao nasušnu potrebu, čeka još 1616 porodica iz Srpske.
- Činjenica je da smo za sve ovo vrijeme do danas dobili samo 74 potvrde o identifikaciji i pronalasku. To nije dovoljno da bismo mogli reći da Institut radi svoj posao. Zbog toga mislim da je jako važno da se okrenemo procesu traženja u Republici Srpskoj i da od institucija tražimo otvaranje Instituta za nestala lica Republike Srpske - navela je Isidora Graorac, iz Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila
Viktor Nuždić, v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica istakao je da je došlo do politizavcije ovog problema.
- Bojim se da je ovo pitanje ispolitizovano, iako je trebalo da bude jedno humano pitanje, što svakako i jeste, međutim zbog politizacije došlo je do opstrukcija na nivou BiH i danas imamo rezultate kakve imamo - istakao je Nuždić.
Najsnažnije oružje protiv revizije i zaborava jeste glasno izgovorena istina, a svaka priča zaslužuje da bude dokumentovana i prenesena budućim naraštajima.
- Pozivamo da smognete snage i ostavite svoja svjedočanstva. Naša zajednička obaveza, svih nas, svakog pojedinca, nezavisno da li pripada organizaciji, instituciji jeste da prenosimo i čuvamo istinu i da jednostavno bude naše oružje, naš alat i putokaz ka budućnosti - naveo je Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske.
Budućnosti koja zavisi od toga koliko baštinimo svoju istoriju, dok zabilježena usmena predanja predstavljaju zavjet i garant opstanka našeg identiteta na ovim prostorima.