Pašalić: Strah jači od politike - kako opozicija bježi od izbora kojima se nadala
Tekst prenosimo u cijelosti:
U Republici Srpskoj danas postaje sve jasnije: opozicija na izbore za predsjednika Republike - neće iako im se sama nadala i za njih dogovarala i pripremala. Razlog nije ni "principijelan", ni "strateški". Razlog je prost - nemaju šanse.
Tokom čitave krize ponašali su se neadekvatno. Umjesto da pokažu odgovornost i jedinstvo u trenutku kada je Kristijan Šmit pokušao da demolira institucije Srpske, oni su lutali, gubili kompas i međusobno se prepucavali uspijevajući samo da smijene predsjednika SDS Milana Miličevića. Najveći paradoks - opozicionari su više mrzili jedni druge nego SNSD, s kojim navodno ratuju. Zato je bilo i nemoguće postići minimum jedinstva koji bi im dao kredibilitet.
Umjesto da stanu uz prijedlog o Vladi nacionalnog jedinstva, oni su ga iracionalno odbili. Zajednički nastup demonstrirali su jedino kada im je sarajevska Trojka obećala vlast na nivou BiH. Rezultat toga? Ništa. Nisu dobili ni fotelju, a povjerenje svog biračkog tijela iz Republike Srpske ozbiljno su uprljali.
Posebno je apsurdno što su do pred koji dan najavljivali izlazak na izbore. Igor Crnadak je govorio da opozicija mora da "iskoristi priliku" i dođe do svog predsjednika, Nebojša Vukanović je odbijao kandidaturu dok ne vidi potez SDS-a. A onda su istraživanja javnog mnjenja došla kao hladan tuš: protiv SNSD-a i njegovog kandidata - gube u svakoj varijanti. I tu dolazimo do ključne istine: ne povlače se jer neće, povlače se jer ne mogu.
Da su od početka krize pokazali jedinstvo, glasali zajedno sa većinom u Narodnoj skupštini, pružili principijelnu podršku Dodiku u sudskim procesima koji su pravni apsurd 21. vijeka, danas bi imali legitimnu osnovu da kažu da bojkotuju izbore iz principa. Ovako - bojkotuju iz straha.
A strah nije politika. Strah je kapitulacija. Zato se već sada jasno vidi da su i izbori 2026. godine za njih izgubljena bitka. Јer SNSD je, dopada se to nekome ili ne, pokazao ono što oni nemaju - zrelost, adaptivnost i pragmatičnost. A u politici, uvijek i svuda, zrelost i pragmatičnost pobjeđuju ostrašćenost i neodlučnost.