Bajić: Tuzla je odavno maćeha Srbima i SPC
Bajić je ukazao da nije isključeno da oni koji malobrojnim Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi na području Eparhije zvorničko-tuzlanske prijete i danas nisu potomci šuckora iz Prvog svjetskog rata, ustaša iz Drugog svjetskog rata i srpskih dželata iz ratova devedesetih godina prošlog vijeka.
- Cijele porodice bošnjačke i hrvatske su tamo činile zlo Srbima kroz cijeli 20. vek. Ovo je sada nastavak. Oni sad imaju odriješene ruke, niko im ništa neće. Vlast ih štiti. To što vlast povremeno osudi i Međureligijsko veće BiH to je sada samo forme radi. Јer, da vlast hoće, presekla bi to za vrlo kratko vreme - naglasio je Bajić.
Bajić je ukazao da su prijeteća pisma tuzlanskim Srbima, poput nedavnog koje je iz zatvora uputio DŽevad Hasić uz poruku da će krst biti zamjenjen polumjesecom, na adresu pojedinih sveštenika i tadašnjeg episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija /Kačavande/ stizala i početkom devedesetih godina prošlog vijeka, dok su na fasadama crkvenih objekata ispisivane zastrašujuće poruke.
- U Arhivu Episkopije zvorničko-tuzlanske čuva se, na primer jedno pismo poslato iz Australije u prvoj polovini aprila 1992. godine u kome se najvulgarnije vrijeđaju Srbi, njihovi nacionalni i verski simboli, gde su nacrtani ustaški simboli, veliko latinično slovo "U" u kojem se, između dva kraka nacrtan simbol islama – polumesec sa zvezdom, a ispod toga grb NDH - naveo je Bajić.
On je napomenuo da je pošiljalac pisma tada, između ostalog, poručio da "svi Srbi, svetosavci moraju da napuste Bosnu".
Bajić je ukazao da malo ko zna da je 1996. godine na prostoru Tuzle bio pokušaj da se osnuje "samostalna pravoslavna bosanka crkva" po modelu na kojem funkcionišu nekanonske, takozvane crnogorska i hrvatska pravoslavna crkva.
- Oni su imali neku malu grupu Srba koji su bili u takozvanoj Armiji BiH i članovi Srpskog građanskog veća Tuzle, odanih SDA i Aliji Izetbegoviću. Hteli su da zauzmu Vladičanski dvor i da tu postave nekog svog, ali nisu uspeli jer su istinski Srbi pravovremeno o tome obavestili policiju, koja je reagovala, a ni među sveštenstvom nisu našli domaćeg izdajnika koji bi to prihvatio. Nisu odustali samo se čeka povoljan momenat - kaže Bajić, koji je i novinar.
Bajić, koji je autor rada "Kako su tuzlanski Srbi 1992. do 1995. ispovijedali svoju vjeru i osujetili osnivanje fantomske bosanske pravoslavne crkve" naglasio je da iza ovog pokušaja slabljenja SPC u BiH stoje strane obaveštajne službe koje žele da ovaj prostor potpuno zauzmu i prilagode svojim interesima.
- Јedina smetnja su im Srbi i SPC - rekao je Bajić.
On je istakao da su zaludni svi pokušaji kvaziistoričara da srednjovjekovnu crkvu u BiH proglase bogumilskom jer je ona bila srpska i pravoslavna o čemu svjedoči više od tri hiljade dokumenata na ćirilici i latinskom pismu iz raznih arhiva, ponajviše iz dubrovačkog.
- O veri srednjovekovnih žitelja Bosne najbolje svjedoče bosanska jevanđelja, bogoslužbene knjige koje su se koristile u bogomoljama. Sačuvalo se mnogo takvih jevanđelja i svako od njih moglo bi se i danas koristiti prilikom bogosluženja u srpskim pravoslavnim hramovima - naveo je on za Srnu.
Bajić je naglasio da su Bošnjaci i Hrvati na ovom području svoju mržnju prema svemu srpskom i pravoslavnom izlili sistematskim uništavanjem imovine SPC-a tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka, kada je na području Eparhije zvorničko-tuzlanske do temelja srušeno 30 srpskih bogomolja dok je preostalih 65 teško oštećeno.
On je ukazao da su nad Srbima koji nisu htjeli napustiti svoje ognjište, njihove komšije počinile monstruozne zločine o kojim skoro niko ne govori. Bajić je naveo da su Srbi bili zatvarani o logore, a Srpkinje na monstruozan način mučene i ponižavane u javnim kućama u Srednjoškolskom centru u Tuzli i seoskim javnim kućama kakva je Previla na putu prema Srebreniku.
Prije rata u Tuzli bilo je 12.000 Srba, ili oko 13 odsto stanovništva.
Prema izvještaju koji se čuva u Arhivu Zvorničko-tuzlanske eparhije koji je sačinjen 18. jula 1997. godine, u Tuzli je tada živjelo 2.500 Srba.
Ovaj izvještaj sačinjen je na osnovu podataka dobijenih iz Tuzlanske parohije, kao i predstavnika Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva "Prosvjeta", Crkvene opštine Tuzla i Srpskog dobrotvornog društva "Dobročinstvo".