Rakuni se nekontrolisano šire u Francuskoj i remete lokalni ekosistem (VIDEO)

Iako izgleda bezazleno, ova životinja porijeklom iz Sjeverne Amerike klasifikovana je kao invazivna strana vrsta i ozbiljno narušava ravnotežu lokalne faune.
U Žirondi se trenutno nalaze hiljade rakuna, a svi potiču od nekoliko rakuna koji su pobjegli iz farme egzotičnih životinja u mjestu Kadožak početkom 2000-ih.
Iako ih ima širom Francuske, najveća koncentracija rakuna nalazi se na sjeveroistoku zemlje, gdje su ih američki vojnici donijeli kao kućne ljubimce tokom boravka u NATO bazi u departmanu En, na sjeveru Francuske.
- Prvi put sam ih vidio na svojoj terasi prije pet godina i nisam ni znao da ih ima ovdje - rekao je stanovnik mjesta Senak Nikola Puže.
Rakuni su počeli da ulaze i u njegovu kuću kroz otvor za mačku i jedu hranu za mačke. Čak ni vrata sa senzorom nisu ih zaustavila, uspijevali su da ih otvore.
Inteligencija rakuna iznenađuje i profesionalne lovce.
- Nijedna druga vrsta ne uspijeva da podigne vrata klopke koristeći kandže i prednje šape - rekao je Fabijen Egal iz Udruženja ovlašćenih lovaca Žironde (ADPAG), koje je moralo da prilagodi zamke i koristi slatkiše kao mamac, jer ih rakuni obožavaju.
Između jula 2024. i juna 2025. godine, uhvaćeno je 275 rakuna, ali njihov broj i dalje nastavlja da raste.
Prema riječima istraživača Žan-Fransoa Majara iz Francuske kancelarije za biodiverzitet (OFB), rakuni predstavljaju prijetnju za poljoprivredu, zdravlje ljudi i očuvanje prirodnih vrsta, hrane se ptičijim jajima, rijetkim vodozemcima i voćem, a mogu da prenesu i bolesti opasne po ljude.
Za razliku od Sjeverne Amerike, gdje imaju prirodne neprijatelje, u Francuskoj ih nemaju, što dodatno ubrzava njihovo širenje.
Uprkos pokušajima da se situacija drži pod kontrolom, stručnjaci priznaju da je regulacija populacije rakuna gotovo nemoguća.
- Vrsta je već toliko proširena da su šanse za uspjeh ravne nuli - izjavila je Alis Dehriste iz sektora za zaštitu prirodnih područja Žironde.
Јedino rješenje, saglasni su stručnjaci, jeste brza intervencija čim se otkrije prisustvo rakuna na novoj teritoriji.
Međutim, bez stalnih sredstava i sistemske strategije, izgledi za zaustavljanje ove "šarmantne invazije" su slabi.
