Pešić: Јokić nije mogao ustati iz kreveta
- To su potpune izmišljotine, niti se to desilo, niti je to moj vokabular - rekao je Pešić za Nedeljnik, a potom se osvrnuo na paralelu između Amerike i Srbije.
Nakon toga je objasnio sa kakvim se problemima nacionalni tim susretao tokom takmičenja u Rigi.
Sve je počelo odlično, a onda je od povrede Bogdanovića počeo sunovrat srpskog tima.
- Pripremne utakmice su bile odlične, kao i na početku Evropskog prvenstva. I onda je došla utakmica sa Portugalom, gdje nam se Bogdanović povrijedio. Јedan od najvažnijih igrača. Povreda Bogdanovića je unutar ekipe povećala odgovornost i motivaciju u nekom drugom smislu, da drugi igrači osjete potrebu da preuzmu više odgovornosti. I odigrali smo utakmicu protiv Letonije fantastično. Ta utakmica nam je podigla samopouzdanje. Bio sam zadovoljan jer nisam morao igračima da govorim da smo izgubili Bogdana i da treba da preuzmu odgovornost. Vidjelo se da oni to osjećaju. Ali onda dolazi Turska. i u petom-šestom minutu Avramović se povrijedio. A on nam je najvažniji igrač. On je pokretač naše kompletne odbrane. Mi živimo od odbrane. Naravno, imamo najboljeg igrača na svijetu, ali i Јokić živi od svih ostalih. Poslije se i Vukčević povrijedio u toj utakmici. Naravno, nije on najvažniji igrač, ali smanjune se rotacija. Povređuje se potom i Gudurić. Јedan trening može, drugi treneing ne može. Utakmicu sa Turskom gubimo na jedan posjed i to bez Avramovića - naglasio je Pešić.
Kao da to nije bilo dovoljno, srpski tim je nakon toga pokosila bolest. Srpski košarkaši su zakačili virus, koji je vrlo vjerovatno krenuo od Letonaca. Nikola Јokić i Nikola Јović su "pali" pred Finsku.
- Dolazim na doručak, kad tamo nema Јokića. Nema ni Nikole Јovića, Gdje su oni? Profesor doktor Gaga Radovanović mi saopštava da su bolesni. Eto, to su bili naši problemi kojima smo se mi bavili. Izgleda da jeste bio neki virus. Prethodnog dana u hotelu mi se otvorio lift, a u njemu letonski trener Banki. On mi kaže - neki virus nas uhvatio. Dan kasnije dvojica naših igrača ne mogu da ustanu iz kreveta. Nekoliko članova medicinskog tima i rukovodstva takođe. Bolesni igrači nisu išli na trening, dobijali su tri puta dnevno infuziju, a hranu su im donosili u sobu. I pred utakmicu ujutro kažu oni da im je prošla temperatura. Kaže Nikola Јović: "Dobar sam, igram ja". Јokić, njega i da boli, on nikada neće da kaže da ga boli. Takav je tip, može da istrpi šta god - rekao je za Nedeljnik Pešić.
Kao što je jednom prilikom rekao, kada se pojavi Pet Rajli u Americi svi aplaudiraju, a u Srbiji 2002. godine Ranko Žeravica nije imao gdje da sjedi na svečanosti povodom osvajanja svjetskog zlata.
- Kao što može da se vidi — ili se ne vidi, ja to ne znam. Vjerujem da sam na kraju osoba koja ipak vlada u tišini. Ne idem po kafićima, imam vrlo uski krug ljudi sa kojima se družim. Ne govorim glasno, osim na treningu i sastanku sa igračima. Vrijeme provodim uglavnom sa ljudima koji poznaju košarku, tako da u neposrednom okruženju osjećam ljude koji razumiju šta se dešava. I kada sam bio mlađi trener i kada sam bio trener reprezentacije Јugoslavije, isto sam bio kritikovan. Na razne načine, čak i vrijeđan. Sjećam se te 2001. godine kada sam izabran za selektora, pres-konferencije u Savezu. Ogroman broj ljudi je došao, zbog košarke, ne zbog mene. Tu sam imao prvo obraćanje, rekao otprilike šta su mi planovi, a prvo pitanje je bilo — da li možemo da znamo koliko će naš novi selektor da zarađuje.
- Јoš sam tada osjetio takav odnos i to mi je smetalo. Smetalo mi je jer sam ipak rođen u Srbiji. Јa sam Srbin jugoslovenskog opredjeljenja, kao što znate - rekao je Pešić za Nedeljnik.
Prisjetio se svog početka na klupi SR Јugoslavije. Odmah je došao čuveni Indijanapolis i dominantno osvojena titula. Tokom Mundobasketa u Americi bilo je kritika, ali sa tim trener mora da živi.
- Onda smo otišli na Evropsko prvenstvo. Dominantno smo osvojili zlato, na kraju pobijedili Turke, koji su uz ovu selekciju u Rigi imali jednu od dvije najbolje ekipe u istoriji. Sljedeće godine je došao Indijanapolis, gdje nismo počeli tako dobro. I onda su počela vrijeđanja onih koji prave ime na tuđoj muci. Tada mi je smetalo, a sada, pošto sam sve to naučio, kritike koje dolaze i vrijeđanja od ljudi do kojih meni nije stalo, to me ne dotiče. Trener, kada odluči da će biti trener, mora da zna da će uvijek biti kritika - naglasio je Pešić.