Preminuo legendarni golman Borca Anton Tončo Јakovljević (FOTO)
Rođen je 25. septembra 1962. godine u Banjaluci, gdje je u Borcu prošao sve mlađe selekcije. Dres prvog tima "crveno-plavih" branio je od 1981. do 1991. godine. Bio je član zlatne generacije Borca koja je osvojila Kup Јugoslavije 1988. godine i dao je veliki doprinos osvajanju tog trofeja. Te iste godine Borac se vratio u Prvu saveznu ligu Јugoslavije bio je jedan od najzaslužnijih što je obezbjeđen povratak u Prvu saveznu ligu Јugoslavije. Јakovljević je bio prepoznatljiv po odbranama jedanaesteraca.
Poslije deset godina u prvom timu Borca 1991. prešao je u Sarajevo, koje je napustio početkom ratnih dešavanja u BiH. Kratko je branio za austrijski Luban, a potom je bio član slovenačke Mure i Ljubljane. Karijeru je nastavio u Hrvatskoj, gdje je branio za Špansko, Hrvatski Dragovoljan i Mladost iz Virovitice. Branio je sve do 1997. godine, a posljednji nastup imao je Mladost Suhopolje.
Poslije toga završio je višu trenersku školu i svoje bogato iskustvo prenosio je na mlađe golmane.
Јakovljević je uvijek isticao da je period proveden u Borcu za njega najljepši dio karijere, ali i života, te da mu je posebno drago što je bio dio ekiše koja je postigla neke od najvećih klupskih uspjeha u istoriji.
Od Јakovljevića se opraštaju brojni saigrači, a jedna od najemotivnijih poruka je ona dugogodišnjeg kapitena Damira Špice sa kojim je 1981. godine iz juniorskog tima prekomandovan u prvu ekipu.
- Јutros mi dolazi poruka, ona za koju nisam htio da dođe jer sam vjerovatno i nadao se da će moj prijatelj, saigrač, više nego brat da dobije i ovu bitku, da će da odbrani i ovaj najteži penal u životu. Nažalost nije uspio. Umro je Anto Јakovljević - Tončo. Tri godine u juniorima i 11 godine u prvoj ekipi zajedno smo igrali i nosili taj crveni sveti dres fudbalskog kluba Borac. Manje smo tugovali i više se radovali poslije svake utakmice koju smo odigrali zajedno. 11 godina smo dijelili sve moguće na pripremama, putovanjima i karantinima. Bili smo podrška jedan drugom kad nije išlo sve kako smo željeli i na kraju smo uspjeli. Postigli smo svi zajedno sa jednom sjajnom generacijom najveće uspjehe u istoriji kluba. Svi smo bili svjedoci tvojih sjajnih predstava i sjajnih odbrana na Marakani, Poljudu, Maksimiru, ЈNA, Koševu, Čairu, Grbavici, na našem gradskom stadionu gdje si bezbroj puta bio igrač utakmice. Iako su nam se fudbalski putevi razišli uvijek smo se čuli telefonom, satima pričali i često viđali. Uvijek se završavalo sa onim Špile čujemo se i vidimo od tebe i Toninjo čujemo se i vidimo od mene. Zadnji put smo se vidjeli prije mjesec dana kad smo Lipe (Zvonko Lipovac), Ćelo (Stojan Malbašić), Boki (Božur Matejić) i ja došli da te vidimo i da ti poželimo sreću i snagu da dobiješ i ovu bitku. Nažalost protivnik nije imao milosti. Tvojoj porodici želim iskreno saučešće a tebi Toni moj neka je laka crna zemlja - napisao je Špica na društvenim mrežama.
Prije Јakovljevića iz zlčatne generacije Borca preminuli su: Slobodan Karalić, Suad Suljo Beširević, Albert Pobor i trener Husnija Fazlić.
Mjesto i datum sahrane Antona Јakovljevića biće naknadno objavljeni.