Umijeće Republike: Dodik i banjalučki majstori rata bez metka
I dok Sarajevo i dalje misli da Dodik improvizuje, ističe se u tekstu, sve više je jasno da iza njegovog "repozicioniranja Republike Srpske" stoji ozbiljan tim iz Banjauke – ljudi koji razumiju međunarodni sistem, čitaju raspored sila i znaju da ratovi 21. vijeka više ne traže oružje, nego – strpljenje i pravne rupe.
Dodik je, po njihovom receptu, Republiku Srpsku pretvorio u eksperimentalnu državu unutar države: osporava Kristijana Šmita, jača vlastite institucije, a s Moskvom i Pekingom uspostavlja paradiplomatiju - direktne kontakte mimo Sarajeva.
Nije to bezglavi avanturizam, nego pokušaj da se Republika Srrpska pozicionira kao subjekt međunarodnog prava bez formalnog priznanja. Njegova "oročena BiH" samo je scenarij za mirno razdruživanje, u kojem će on reći da nije rušio državu, nego "tražio dogovor koji drugi nisu htjeli" - ističe se u tekstu.
Iza te hladne strategije, dodaje se, sve je manje Rusije, a sve više – Banjaluke.
Lokalni mozgovi, bivši diplomati, pravnici i stratezi, odavno su shvatili da se kolonijalni aparati ne ruše bombama nego poniženjem. Šmita su pretvorili u metaforu – "njemačkog činovnika koji prijeti narodima bonskim dekretom", a Republiku Srpsku u priču o malom narodu koji brani suverenitet od imperijalne arogancije. To je njihov Sun Cu moment – učiniti da neprijatelj sam izgubi lice - naglašava se u tekstu.
Kad Dodik govori da "Republika Srpska ima sve osim međunarodnog priznanja", navodi se, on ne blefira, on testira koliko daleko može ići dok ga svijet ne proglasi realnošću.
I što duže traje ova igra, to više svjetske sile počinju govoriti o Republici Srpskoj kao o faktoru, a ne o entitetu - konstatuje se u tekstu.
Ako Šmit padne, istče se, to neće biti pobjeda Moskve, nego trijumf banjalučke škole politike – one koja razumije da "pobjednik stvara činjenice, a gubitnik citira rezolucije".
Zato danas vrijedi još jedan Sun Cuov stih: 'Pametan vojskovođa ne ide tamo gdje je neprijatelj jak, nego gdje je slijep". U BiH svi su slijepi od vlastitog morala. Samo su u Banjaluci shvatili da je moć – tiha, spora i neumoljiva. A to je već - umijeće ratovanja - zaključuje se u tekstu.