Željko Pantelić svjedočio o torturama nakon zarobljavanja u Dobrovoljačkoj
Pantelić, koji je rodom iz Šapca, ispričao je da je prije 2. maja bilo sukoba sa paravojnim formacijama koje su postavljale barikade po Sarajevu, opisavši bezbjednosnu situaciju kao "na ivici noža".
Svjedok Tužilaštva je kao primjer naveo ubistvo vojnika ЈNA 20. aprila 1992. godine Saše Uroševića i Predraga Ninkova koje je rafalom u kafiću na Bistriku ubilo nepoznato lice.
Pantelić se prisjetio i granatiranja objekta komande Druge vojne oblasti ЈNA na Bistriku 22. aprila, kada nije bilo žrtava.
Svjedok je govorio o sveopštem napadu na objekte ЈNA 2. maja, poput Doma ЈNA, o čemu je čuo putem motorole, te da je na objekte komande pucano iz hotela "Nacional", škole i objekta "Konak" zbog čega je organizovana odbrana.
Pantelić je naveo da je u napadu pogođen i zapaljen jedan od kamiona u koji su tovarena materijalno-tehnička sredstva, napominjući da je potrošio četiri ili pet protivpožarnih aparata u pokušaju da ugasi vatru, te da je ranjen od gelera kumulativnog tromblona, nakon čega su ga vojnici uvukli u zaklon i ukazali mu pomoć.
On se prisjetio i da su 3. maja vođeni pregovori kanadskog generala UNPROFOR-a Luisa Mekenzija sa generalom Milutinom Kukanjcem da se kolona ЈNA povuče na miran način, te da je iz kasarne u Lukavici za tu svrhu došlo 15-20 kamiona koji su bezbjedno prošli do komande na Bistriku.
Pantelić je rekao da je nakon pregovora počelo pakovanje vozila i da je kolona krenula u oko pet ili šest časova, te da je sa svojim vojnicima sjeo u kombi "micubiši" koji je imao oznaku Vučka, te da je naoružanje i oprema stavljena nazad, napominjući da je na začelju kolone bilo vozilo opel kadet u kojem je bio general Enes Taso i vozač Zdravko Tomanović.
Prema njegovim riječima, kada je kolona krenula general Kukanjac je preko motorole javio da je prošao, te naredio da vojnici ne provociraju i da je dogovoreno da ostala vojska prođe.
On se prisjetio da su im prišli ljudi koji su no sebi imali dijelove vojnih uniformi i civilne odjeće, te da je jedan do njih otvorio vrata kombija i uperio u njega pištolj "magnum" i tažio mu pištolj i stop palicu, napominjući da su u tom trenutku vozila UNPROFOR-a još tu.
Svjedok je naveo da je, nakon što je predao pištolj i stop palicu, druga grupa ljudi u uniformama i naoružana izvlačila vojsku iz vozila, tražila novac, devize, nakit, te da je poslije toga počelo i da se puca.
- Meni su rekli da legnem, a pošto sam bio ranjeni nisam mogao i vidio sam da su šutali zastavnika Avramovića i skinuli ga u donji veš psovali četničku majku. Kada je počelo da se puca po oklopnim vozilima poručnik Pelemiš je izašao na kupolu i predao se. Tada se UN vozila udaljavaju preko Principovog mosta - rekao je svjedok.
On je ispričao kako je tada vrhom puške udaren i oboren Zoran Zrnić koji je pao i nije davao znake života, te da je potom došla druga grupa ljudi koja sklanja vojsku na poljanu do rijeke Miljacke i sa svih su skidali maskirne uniforme.
Pantelić je naveo da je tada došlo vozilo "lada karavan" u koje su unijeli Zorana Zrnića, ušao je i njegov brat /Dragan/ i on pošto je ranjen, te su odvezeni u bolnicu Koševo gdje mu je u čekaonici koja je bila puna krvi medicinska sestra pokušala da previje ranu.
Svjedok je ispričao da su tada ušla tri naoružana lica i rekla medicinskoj sestri da je to uzaludan posao i da mu to neće trebati, te su ga udarili automatom "tompson" nakon čega gubi svijest i budi se vezanih ruku u kombiju koji voze po barikadama gdje su ga opet tukli.
U isti kombi su ubacili i vojnika Zvezdana Arsića vezanih ruku, kojeg su na barikadama izvodili i dok je stojao sa podignutim rukama neko je u njega ispalio metak i ranio ga.
Pantelić je naveo da je u noćnim časovima doveden u prostorije FIS-a, te da je, nakon što je preživio torturu lažnog streljanja gdje je ostavljen u polusvjesnom stanju u šatorskom krilu, vidio zastavnika Gojka Vukšića unakaženog od batina.
On je naveo da su ga kasnije vratili u neku dvoranu i da je medicinska sestra nosila torbu i da su skrivali tragove batinanja jer je ujutro došao general Mekenzi.
Dok je razgovarao sa kanadskim visokim oficirom jer je znao engleski jezik, naveo je svjedok, neko ga je iz obezbjeđenja udario kundakom.
Svjedok je ispričao i kako je krišom ušao u jedan od autobusa sa licima za razmjenu, koji je išao u Lukavicu.
Advokati odbrane su uglavnom su ukazivali na razlike u iskazima koje je svjedok Pantelić dao 1996. godine u Šapcu, 2009. godine u Beogradu i 2011. godine u Ambasadi BiH u Beogradu službenicima Tužilaštva BiH.
Pantelić je potvrdio i da je autor knjige koja se 90 odsto odnosi na događaje u Dobrovoljačkoj ulici.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Darko Samardžić saopštio je da će naredno ročište u ovom predmetu biti održano 19. novembra, kada će biti saslušan naredni svjedok Tužilaštva.