Dmičić: Dejton temelj ustavnog i pravnog poretka
Dmičić je istakao da je Dejtonski sporazum zamišljen je kao kompromisni i održiv model funkcionalne demokratske zemlje sa visokom entitetskom autonomijom, složenim sistemom veta i etničkim principom političke reprezentacije i odlučivanja s ciljem zaštite knstitutivnih naroda.
- Njegova ključna vrijednost je u tome što je zaustavio ratne sukobe i uspostavio mir, ali i obezbijedio da se prihvaćenim ustavnim poretkom i promjenama unutrašnje strukture političkopravnog sistema uspostavi drugačija stabilizacija i njeno konstituisanje kao suverene, ustavne i pravne države - naveo je Dmičić.
On je istakao da je Dejtonskim sporazumom stvoren okvir konsenzusa strana u dotadašnjem sukobu, ali da su sa vremenom nastale brojne blokade, sporne reforme i duboko političko nepovjerenje.
Dmičić je ukazao da je institucija visokog predstavnika, kao dominantnog političkog činioca i suverenog pravnog i političkog gospodara, dovela do klasičnog protektorata.
Umjesto svojevrsnog savremenog međunarodnog protektora, ustavotvorca i zakonodavca i donosioca brojnih odluka, kaže Dmičić, institucija visokog predstavnika je prevenstveno trebalo da bude međunarodni garant sprovođenja civilnih aspekata mirovnog sporazuma.
- Njegovo posredovanje moralo je biti okončano sa uspostavljanjem odgovarajućih pravnih i političkih, odnosno institucionalnih pretpostavki za normalno i samostalno funkcionisanje ustavnog poretka u BiH - rekao je Dmičić za Srnu.
On je istakao da je djelovanje visokog predstavnika, čije su brojne odluke suprotne ustavnom poretku, posebno u kontekstu bonskih ovlašćenja, neophodno posmatrati u vezi sa ulogom Savjeta za primjenu mira, koji je prema stavu Evropskog suda za ljudska prava "tijelo neformalne grupe država", dakle sa obilježjima nelegalnog i nelegitimnog statusa i ovlašćenja.
Dmičić ističe da u BiH postoji mogućnost kompromisa, ali da ona zavisi od tri ključna uslova.
Potrebno je, smatra on, stvarno političko opredjeljenje za međusobno priznanje i uvažavanje i da svaki od naroda prihvati da BiH može funkcionisati samo kao zajednica različitih identiteta i interesa.
- Neophodno je razviti kulturu razgovora i dijaloga u kojima se političke razlike ne doživljavaju kao prijetnja, već kao pregovarački prostor i mogućnost nalaska rješenja. Kompromis zahtijeva i spremnost da se vode teški razgovori o podjeli i vršenju nadležnosti, rješavanju sporova i blokada, mehanizama koordinacije i evropskim reformama – bez očekivanja ili traženja da neko sa strane nametne rješenje - pojasnio je Dmičić.
On smatra da pitanje mogućnosti povratka na izvorni Dejtonski sporazum otvara složenu raspravu na osnovama međunarodnog prava, ustavnog poretka i političke realnosti.
Prema Dmičićevim riječima, iako je retorički vrlo prisutno u javnom prostoru, pravno gledano, povratak na prvobitno stanje 1995. godine gotovo je nemoguće iz nekoliko ključnih razloga.
- Prema međunarodnom pravu Dejtonski sporazum nije samo istorijski dokument, već i ustavnopravni okvir koji se razvija kroz praksu, odluke Ustavnog suda BiH, međunarodne standarde, političke sporazume i "pokrete i inicijative za ustavne promjene", koji su se prirodno nadovezivali na njegov početni tekst - naglasio je on.
U međunarodnom pravu, dodao je Dmičić, jednom uspostavljeni mirovni sporazumi ne vraćaju se unazad, već se mijenjaju ili prestaju važiti samo novim konsenzusom ugovornih strana - potpisnica.
On je naveo da je unutrašnje pravo BiH tokom 30 godina prošlo kroz duboke transformacije, te su se prenosom ili preuzimanjem iz entitetske nadležnosti, najčešće bez saglasnosti entiteta i ustavnih promjena, suprotno izvornim dejtonskim rješenjima, umanjile nadležnost i autonomija entiteta.
"Sve ove promjene nastale su kroz ustavna tumačenja i međunarodne obaveze - posebno kroz presude Evropskog suda za ljudska prava – i čine sastavni dio savremenog pravnog poretka. Ove reforme su pravno integrisane i ne mogu se jednostavno poništiti bez stvaranja pravnog vakuma i ozbiljnog narušavanja kontinuiteta vlasti", rekao je on.
Međunarodni akteri, posebno EU i SAD, istakao je Dmičić, tradicionalno insistiraju na reformama koje podrazumijevaju koordinisanije i efikasnije državne mehanizme, smatrajući to preduslovom za evropske integracije.
- Taj pristup, iako pravdan tehničkim i integracijskim argumentima, objektivno se češće poklapa sa bošnjačkim političkim konceptom jače centralne i unitarne vlasti nego sa entitetskim insistiranjem na širokoj autonomiji - naveo je Dmičić.
Dmičić kaže i da je potrebno imati u vidu da još uvijek u BiH postoje političke snage koje prizivaju intervenciju međunarodne zajednice u fukcionisanju državnih institucija, što izaziva sumnju u njenu nezavisnost i nepristrasnos.
- Realnost pokazuje da duboko ukorijenjeno nepovjerenje i različite nacionalne vizije BiH održavaju stalnu potrebu za međunarodnim posredovanjem. Stoga, iako nije nemoguće, domaći kompromis bez stranog faktora više je ideal nego izgledan politički scenarij - naveo je Dmičić.
Prema Dmičićevim riječima, BiH će vjerovatno i dalje funkcionisati na spoju domaćih pregovora i međunarodne podrške, uz mogućnost da se tek dugoročnim političkim sazrijevanjem otvori prostor za istinski unutrašnji dogovor i vraćanje i ostvarivanje izvornih dejtonskih rješenja.
On smatra i da je teško očekivati da će velike sile, a posebno SAD u doglednoj budućnosti potpuno prepustiti rješavanje funkcionalnih problema BiH isključivo domaćim političkim akterima.
- Razlog nije samo u unutrašnjim prilikama u BiH, već i u geopolitičkoj i geostrateškoj logici kojom se rukovode velike sile - naglasio je Dmičić.