Najstariji učitelj u Srpcu na put izveo više od 40 generacija
Tu je i ostao, nastanio se u selu Nožičko, odakle ga je učiteljski poziv vodio po gotovo svim selima na ovoj opštini. Rođen je pod planinom Rudnik u Srbiji 1932. godine i odatle i njegov nadimak po kojem ga poznaju i kolege, a i mještani.
Filipović se u izjavi Srni podsjetio svojih početaka, te priča da je bilo teško i izazovno, radilo se u lošim uslovima, kada nije bilo struje i asfaltiranih puteva, ali je za razliku od danas bilo puno djece i radilo se u dvije smjene.
- U prvom razredu tada je bilo 65, a u četvrtom 32 učenika. U osnovnoj školi u Nožičkom sam proveo 24 godine i izveo šest generacija. U penziju sam otišao kao radnik Osnovne škole u Srpcu, kada je počeo rat 1993. godine - priča Filipović.
Žao mu je, kaže, što su danas mnoge škole prazne i što se promijenio odnos djece i roditelja prema nastavnicima koji su, kako tvrdi, u njegovo doba imali mnogo više poštovanja nego danas.
- Djeca su me voljela i danas kada me sretnu moji bivši učenici pitaju me za zdravlje i nude pomoć. Ali, hvala Bogu, ja sam još dobro, tako da mi ne treba ničija pomoć - priča ovaj učitelj u penziji.
Naglasio je da je, radeći kao učitelj, naučio da treba imati ravnopravan odnos prema svim đacima, usavršavati se u struci i ličnim primjerom uticati na pravilno vaspitanje djece.
Mlade ljude koji razmišljaju da se bave učiteljskim poslom posavjetovao je da dobro razmisle prije donošenja te odluke.
- Ukoliko ne vole djecu - bolje da se ne bave ovom profesijom. Ljubav prema mališanima je prvi korak kako bi oni zavoljeli školu i svog učitelja, a kada postane obostrana, sigurno će dati dobre rezultate - zaključuje Filipović.
Učitelj Srbo mirne penzionerske dane provodi u Nožičkom. Nedavno je, na svečanoj sjednici srbačke Skupštine opštine, povodom dana i krsne slave - Pokrova Presvete Bogorodice, dobio zahvalnicu opštine za doprinos u oblasti obrazovanja koja mu, kako kaže, mnogo znači.