Episkop Sergije: Prvodecembarsko pitanje - za koga su ginuli naši preci?
Besjedu prenosimo u cijelosti:
Svakog prvog decembra pamćenjem se vratimo u 1918. godinu, kada je, nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu, regent Aleksandar Karađorđević proglasio stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je tri godine kasnije preimenovana u Kraljevinu SHS, a 1929. godine u Kraljevinu Јugoslaviju.
Od ujedinjenja je prošlo 107 dugih godina, a u međuvremenu nas je pregazilo nekoliko ratova, bili smo izloženi genocidu, trunuli smo po logorima, smrzavali se po čarnim gorama, u zbjegovima se rađali i umirali, da bismo ponovo izborili slobodu – sebi i drugima.
I danas, nakon 107 dugih godina, potomci onih koje je srpska vojska oslobodila i dala im sva prava u Kraljevini, slavili su 1934. godine kada je ubijen kralj Aleksandar, a svoje oslobodioce su već u ljeto 1941. godine bacali u jame, odvodili u logore, palili im sela i hramove.
I opet su naši preci, koji su pretekli ispod ustaškog noža, smogli snage i u novoj blistavoj borbi oslobodili zemlju, protjerali okupatore i stvorili novu Јugoslaviju, ostavljajući u njoj mjesta za sve, i za pobjednike ali i za one koji su činili sve da Јugoslavije više nikada ne bude.
U toj naivnosti ležalo je sjeme budućih zabluda, koje smo, opet, skupo platili. Pokušali su nam odsjeći raširene ruke i slomiti slobodarska krila, umanjujući naše žrtve i brišući naš doprinos osvajanju slobode.
Zato nikog ne treba da čudi što se sinoć sarajevskom Skenderijom na jednoj košarkaškoj utakmici prolamao navijački uzvik da je Srbija "kurva balkanska", baš kao što ne treba da nas iznenađuje talas crnih košulja i zločinački pozdrav "Za dom spremni", kojima je u našem zapadnom komšiluku obilježana odlazeća godina.
Iz svega viđenog, stiče se nepogrešiv utisak da će nam naša braća oprostiti sve osim slobode, koju smo im, u više navrata, nesebično darovali.
Prvi decembar nije samo jedan običan dan, već ogledalo naše iskrenosti, sopstvenih zabluda, ali i dan koji nas poziva da se vratimo sebi i svojoj istorijskoj misiji, učeći iz sopstvenih grešaka i pamteći sve one čije su kosti u temeljima naše slobode.
Neka ovaj dan bude i ostane voštanica kralju Aleksandru, čijim je ukazom, između ostalih velikih djela, osnovana i Eparhija bihaćka. Vječan mu spomen u Carstvu Nebeskom!