Nuždić: Svijetu poslati poruke o nekažnjenim zločinima nad Srbima u BiH
On je istakao da su Srbi pretrpjeli najgore muke i torture, te da je obaveza institucija da predoče javnosti šta se dešavalo kada već pravosuđe ne želi da kazni odgovorne.
Nuždić je na promociji knjige "Naša ispovijest dva – žene žrtve rata iz Republike Srpske 1992-1995" u Beogradu naglasio da pomirenja ne može biti dok se ne prihvati realnost da niko nije osuđen za skoro 35.000 ubijenih Srba u BiH, da nema odgovornih za više od 2.000 ubijenih Srpkinja i 400 srpske djece.
- Ne mogu da prihvatim da za to niko nije odgovoran - rekao je Nuždić i podsjetio da se Sud BiH nalazi na mjestu koje je bilo mučilište za Srbe.
Nuždić je upitao ko je odgovoran za to što su u Ledićima 18-mjesečnom Milutinu Tešanoviću smrskali glavu i ostavili ga da umre ili za malu Danku Tanović koja je ranjena i ostavljena da iskrvari usred zime, za brojne slične primjere i za zlostavljanje i silovanje na hiljade Srpkinja?
On je naveo da je Sud BiH do sada za zločine nad Srbima osudio tek 13 odsto ukupno osuđenih za zločine u BiH.
Nuždić je podsjetio da je prva srpska žrtva bila Anka Zec koja je stradala u hrvatskom granatiranju Gradiške, dok je prva žrtva koja se neposredno dovodi u vezu sa ratom u BiH bio Nikola Gardović, srpski svat ubijen na sarajevskim ulicama.
- Prvi masovan zločin u BiH počinila je regularna Hrvatska vojska nad Srbima u selu Sijekovac 26. marta 1992. godine - rekao je Nuždić.
On je naveo da je Haški tribunal stvoren s namjerom da donese pomirenje i procesuira sve one koji su činili zločine, ali se to nije dogodilo.
Predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske Božica Živković Rajilić apelovala je na strane diplomate da ukazuju da su i Srbi bili žrtve.
Rajilićeva je istakla da je na kućnom pragu u BiH ubijeno 2.660 Srpkinja, a da ih je silovano gotovo 3.000.
Ona je navela da brojni počinioci zločona nad Srbima u BiH nisu procesuirani, iako protiv njih postoje dokazi i živi svjedoci, te istakla da neće prestati da govori istinu o srpskom stradanju dok je živa.
Rajilićeva, koja je tokom rata pretrpjela strašne torture u logoru, kaže da je nikada niko nije pitao ko su bili ljudi koji su je mučili.
Ona je dodala da je među članicama Udruženja na čijem je čelu 20 Hrvatica i 30 muslimanki koje su bile udate za Srbe.
Gordana Botić, članica Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, čije se svjedočenje nalazi u knjizi, poručila je da nikada neće moći da prizna Sud BiH koji se nalazi u nekadašnjem logoru "Viktor Bubanj" u Sarajevu u kojem je mučena.
- Predstavnici Suda BiH znaju ljude koji su nas odveli, tukli, maltretirali, a niko nikad nije odgovarao - rekla je Botićeva i dodala da ne smije da ode u Sarajevo zbog prijetnji koje su joj nakon rata upućivali njeni mučitelji.
Knjiga predstavlja zbirku 12 autentičnih svjedočenja žena žrtava ratnog sukoba u BiH, koja je nastala kao zajednički projekat Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, Arhiva Vojvodine i Ministarstva spoljnih poslova Srbije.
Ova monografija sadrži lične ispovijesti žena koje su u toku Odbrambeno-otadžbinskog rata u BiH pretrpjele strahote.
Prva monografija "Naša ispovijest – svjedočenja žena žrtava rata u Republici Srpskoj 1992 – 1995", objavljena je 2016. godine, a u njoj su objavljena svjedočenja 15 zlostavljanih žena.