Umjesto rješenja stižu prijetnje iz Vodovoda i Eko toplane - da li će Banjalučani ostati bez vode i grijanja? (VIDEO)
Voda i grijanje, umjesto javnog dobra i garantovanog prava, postali su sredstvo ucjene. Umjesto da se traže rješenja unutar sistema, smanji gubitak, odgovori na pitanja poslovanja i odgovornosti, teret se prebacuje na građane - one koji već godinama uredno plaćaju svoje račune.
Ako za primjer uzmemo račun za struju koji je prosjeku mjesečno oko 70 marka, koliko je potrebno i za telekomunikacione usluge, za grijanje stana od 50 metara kvadratnih potrebno je 100 maraka na mjesečnom nivou. Eko toplana u Banjaluci snabdijeva oko 20.000 jedinica i zahtijeva veće cijene grijanja, jer, kako kažu iz Eko-toplane, grijanje od 2023. godine nije poskupilo.
- Od početka grejne sezone upozoravamo na ovu situaciju koja nam prijeti, a to je da možemo doći u situaciju da nemamo dovoljno energenata da ispoštujemo pun režim grijanja. Sa gradom imamo sastanke, ali nikako da se završi taj proces. Da li će se odlučiti za korekciju cijene ili će se odlučiti na grant sredstva koja će pomoći toplani da poboljša nesrazmjer između prihoda i rashoda, to je u njihovoj nadležnosti i grad ima pravo da to odluči - izjavio je direktor Eko-toplana Banjaluka Dragiša Zečević.
Prije dvije godine cijena grijanja povećana je za 22 odsto, s tim da je dogovor bio da Grad da godišnji grant od pet miliona. Isti dogovor je bio i sa gradom Gradiška koja je svoj grant isplatila i za prošlu i za ovu godinu, ali Banjaluka nije.
Da problema ima i u drugom gradskom preduzeću, Vodovodu, potvrdio je i sam direktor Radovan Majkić koji je naglasio da se preduzeće nalazi u finasijskom i tehničkom kolapsu i da ako ne dođe do povećanja cijene vode, Banjaluka i okolna mjesta ostaju bez vode.
- Na početku smo se opredijelili za restrikciju, a poslije ćemo vjerovatno doći u fazu da će građani ostati bez vode jer nemamo mogućnost nabavljanja repomaterijala odnosno hlora u fabrici vode i ostalih hemikalija koje su neophodne za proizvodnju vode. Ukoliko ne dođe do korekcije cijene vode ja odgovorno tvrdim da grad ostaje bez vode - kaže Majkić.
Majkić tvrdi da za te mjere imaju zakonsko uporište jer bez hemikalija, kaže, nemaju pravo isporučivati neispravnu vodu.
U Banjaluci su voda, grijanje, pa i vazduh postali pregovaračko pitanje. Grad ne može funkcionisati na stalnim prijetnjama. Јer grad u kojem se građani plaše hoće li imati vodu i grijanje - nije grad već talac.
Gradonačelnik treba preuzeti odgovornost, a mi nećemo prihvatiti prijetnje restrikcija vode i grijanja, kaže Dragan Lukač, šef odbornika SNSD-a u Skupštini grada.
- Pošto je stanivuković postavio direktora Vodovoda, on mora da i da pomogne da Vodovod radi u punom kapacitetu. Za vrijeme SNSD-ovih gradonačelnika Vodovod je vodu ispuručivao i drugim opštinama, a oni nisu uspjeli da održe to preduzeće da funkcioniše i da bude u korist građanima. Sada traže da se poveća cijena vode i to 66 odsto, što je neprimjereno i ne možemo to da prihvatimo. Gradonačenik mora da preuzme svoju odgovornost, a ne da to prebacuje na skupštinsku većinu ili na nekog drugog - istakao je Lukač.
Draško Stanivuković nema rješenja ni za jedan problem već lopticu prebacuje u tuđe dvorište, pa zahtjeve za veće cijene vode i grijanja pravda poskupljenjem električne energije.
Ovo više nije pitanje ni same cijene. Ovo je pitanje odnosa prema građanima. Da li je normalno da se svaki problem rješava prijetnjom? Da se svaki minus pokriva najavom restrikcija? Da se strah koristi kao alat upravljanja gradom?
Građani Banjaluke ne traže luksuz. Traže vodu. Traže tople radijatore zimi. Traže poštovanje. Umjesto toga, iznova slušaju ista upozorenja, iste ucjene i iste poruke - ako ne platite više, ostajete bez svega.