Beograd: Služen pomen žrtvama "Silosa" i upriličena Memorijalna akademija

Povodom 30 godina od zatvaranja tog logora upriličena je memorijalna akademija sa koje je poručeno da kultura sjećanja ne smije biti samo deklarativna, da se o srpskim stradanjima mora pričati i da Srbi nikada ne smiju odustati od borbe za pravdu.
Posebne emocije kod okupljenih na akademiji izazvalo je obraćanje Mladena Јovovića koji je u "Silosu" proveo 1.283 dana i koji je opisao šta su njegovi sapatnici i on prošli od momenta odvođenja u taj logor do puštanja iz njega na Bogojavljenje 1996. godine.
Јovović je ispričao da su u logoru trpili najgoru torturu, bili odvođeni na prisilni rad, mučeni glađu i žeđu, da su dnevno njih 33 u njegovoj ćeliji dijelili jedan vojnički hljeb od 400 grama i jednu malu posudu vode.
- Svako bi dobio dvije do tri supene kašike vode na dan - rekao je Јovović, koga su sa grupom logoraša vodili na Igman da kopa rovove i koristili kao živi štit na liniji razgraničenja sa srpskim snagama.
Јovović je o svemu pretrpljenom pričao mirno, ali se zaplakao kada je spomenuo susret sa sestrama i majkom, koja se pri susretu sa njim onesvijestila.
Autor knjige "Djeca koju nije volio svijet" i nekadašnji stanovnik Hadžića Bojan Vegara ispričao je kako je jedan od junaka njegove knjige - najmlađi zatočenik "Silosa" četrnaestogodišnji Leo Kapetanović bio zarobljen, a kada je razmijenjen nakon 15 dana već je bio smršao 20 kilograma.
Vegara se prisjetio kada je iz "Silosa" izašao i njegov 85-godišnji djed, sa svega četrdesetak kilograma i bio identičan srpskim mučenicima iz Јasenovca.
On je ukazao da se zanemaruje činjenica da su pored logoraša koji su stradali u brojnim logorima stradale i njihove porodice koje su ostale van logorskih zidina, navodeći slučaj svoje komšinice Anđelke Bratić, koju je pred djecom silovalo osam Bošnjaka.
- Mali Goran se nikada nije oporavio od tog šoka - rekao je Vegara i dodao da su komšiju Špiru zaklali, a majku logoraša Đorđa Šuvajla, koji mu je rođak, ugušili jastukom, iako tvrde da je bila prirodna smrt.
Vegara je naglasio da je "Silos" bio projekat koji je planirala "Alijina država" i prije rata kao i ostale logore, te da se sve učinilo da se istina o njima ne sazna jer istina o logorima mijenja karakter rata u BiH.
On je rekao da se sistematski skrivaju srpska stratišta, da su "Kazani" zabetonirani, žrtve se umanjuju, a broj nestalih Srba u Sarajevu ni približno se ne zna.
Profesor Dušan Šehovac rekao je da je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Hadžićima živjelo 7.300 Srba dok sada u tom mjestu živi samo pet baka i jedan djed.
- Srpski narod je 99,9 odsto nestao sa ovog prostora - rekao je Šehovac i naglasio da svima postavlja pitanje kojim imenom se to naziva?
On je naveo da je "Silos" postojao 1.356 dana, a da je pokojni logoraš Slavko Јovičić utvrdio 156 metoda mučenja logoraša.
- Trpili su psihičko i fizičko maltretiranje i tukao ih je ko god je stigao, bili prisiljavani na prinudni rad i svaki dan izloženi smrti. Posebno su ekstremno izgladnjivani - naveo je Šehovac.
On je rekao da Bošnjaci i sada kada Srba više gotovo i nema u Sarajevu čine sve da zatru tragove postojanja onih bez kojih taj grad i ne bi bio grad nego srednjovjekovna kasaba.
Milan Čučković, predsjednik Udruženja "Srbski svetionik", koje je organizovalo pomen u Beogradu, poručio je da je onome ko ne vidi nit između logora u Doboju, Јasenovca i "Silosa" "promaja u glavi" i ukazao da srpski narod mora učiniti sve da promijeni svoj pristup kulturi sjećanja.
Najavljeno je da će komemoracija žrtvama "Silosa" biti upriličena 31. januara u Las Vegasu u Sjedinjenim Državama.
U "Silosu", koji je bio jedan od 126 logora na području ratnog Sarajeva bilo je zarobljeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, torture i mučenja glađu.
Ovaj zloglasni kazamat otvoren je 11. maja 1992. godine, a zatvoren 27. januara 1996. godine, puna dva mjeseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.
Najmlađi logoraš bio je četrnaestogodišnjak Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac /85/, koji je i preminuo u "Silosu".
Šestorica pripadnika takozvane Armije BiH osuđena su pred Sudom BiH na ukupno 42 godine zatvora za zločine nad civilima u logoru "Silos".
Bivši komandant 9. brdske brigade takozvane Armije BiH Nezir Kazić osuđen je na 10 godina zatvora, a nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima Fadil Čović i bivši upravnik logora "Silos" Bećir Hujić na po osam godina.
Komandir Policijske stanice u Pazariću Mirsad Šabić osuđen je na šest godina, a nekadašnji upravnik "Silosa" Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru Nermin Kalember na po pet godina zatvora.
