Sutra se navršava tri decenije od zatvaranja zloglasnog logora za Srbe
Zloglasni logor "Silos", kojim je upravljala takozvana Armija BiH, otvoren je 11. maja 1992. godine u objektu u kojem je prije čuvana pšenica.
Zatvoren je na Svetog Savu - 27. januara 1996. godine, dva mjeseca nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.
U "Silosu" je najstrašniju torturu, psihičko i fizičko zlostavljanje, prebijanje, mučenje glađu prošlo više od 600 civila, od kojih 24 nije preživjelo. Krv je bila nijemi svjedok patnje zatočenika u tim betonskim kazamatima.
Na osnovu iskaza utvrđeno je da su srpski logoraši mučeni na 167 načina, a zatočenici su svjedočili da su tadašnji čelnici u vladi takozvane RBiH bili upoznati o dešavanjima u logoru.
Torture nisu bile pošteđene ni žene, od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće.
U njemu su uglavnom bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i okolnih mjesta, muškarci od 14 do 85 godina, kao i 11 žena od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće, te 11 rezervnih vojnika, zarobljenih na borbenoj liniji u Hadžićima.
Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac koji je umro u "Silosu" na temperaturi koja je uvijek bila za 10 stepeni niža od spoljašnje.
Logor "Silos" je, prema svjedočenjima logoraša, svjesno formiran, počelo je kada su početkom maja 1992. godine muslimani počeli da prazne poljoprivredni silos u centru Tarčina, a pšenicu su podijelili sunarodnicima.
Ranija svjedočenja srpskih logoraša potvrđuju da je logor "Silos", koji su muslimanske vlasti osnovale 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, imao sve elemente zloglasnog logora "Aušvic" iz Drugog svjetskog rata.
O raspuštanju logora "Silos" zatvorenici su saznali od predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Logor su napustili 26. januara 1996. godine, dok su posljednja 42 zatvorenika izašla dan kasnije, čime su konačno zatvorena vrata ovog kazamata.
Dana 24. novembra 2011. godine policija je privela nekoliko pripadnika takozvane Armije BiH koji su osumnjičeni da su učestvovali u zločinima i progonu srpskog stanovništva na području sarajevske opštine Hadžići.
U Tužilaštvu BiH u Sarajevu je 19. aprila 2012. godine počelo suđenje osmorici pripadnika takozvane Armije BiH koji su osumnjičeni za nezakonita hapšenja, mučenja i ubijanja, nečovečno postupanje prema srpskim civilima u logoru "Silos".
Osumnjičeni su Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović i Nermin Kalember.
Za ovo suđenje je vladalo veliko interesovanje, ne samo porodica ubijenih i oštećenih već i medija u BiH i regionu.
Sud BiH je u julu 2021. godine donio drugostepenu presudu kojom su šestorica osuđenih za zločine nad civilima osuđena na ukupno 42 godine zatvora.
Bivši komandant Devete brdske brigade takozvane Armije BiH Nezir Kazić osuđen je na 10 godina zatvora, na po osam godina zatvora su osuđeni nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima Fadil Čović i bivši upravnik logora "Silos" u Tarčinu /do avgusta 1994/ Bećir Hujić, komandir Policijske stanice u Pazariću Mirsad Šabić je osuđen na šest godina, dok su na po pet godina osuđeni nekadašnji upravnik "Silosa" /od avgusta 1994/ Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru Nermin Kalember.
Njih šestorica su osuđena za protivzakonito zatvaranje i nečovečno postupanje prema civilima srpske i hrvatske nacionalnosti zatočenim u "Silosu", kasarni Krupa u Zoviku i Osnovnoj školi "9. maj" u Pazariću, kao i za uskraćivanje prava na suđenje i odvođenje civila na prinudne radove.