Dodik: "Silos" sistemski organizovano mučilište za Srbe - da se ne zaboravi, da se ne ponovi!
Dodik je naglasio da je i danas, 30 godina od zatvaranja, zloglasni logor "Silos" u Tarčinu simbol stradanja i patnje srpskih civila, bolna opomena i otvorena rana u kolektivnom pamćenju srpskog naroda.
- Mučenja i poniženja koja su doživjeli logoraši samo zbog srpskog imena, prezimena i porijekla najdublji je moralni sunovrat savremene civilizacije i to u režiji onih koji i dan danas pričaju o navodnoj demokratiji, multietičnosti i suživotu - istakao je Dodik.
On je dodao da su Srbi po ko zna koji put pokazali svoju naivnost vjerujući komšijama muslimanima i komunističkoj utopiji o bratstvu i jedinstvu, koje je najviše koštalo uprvo srpski narod, čiji su preci na ovim prostorima donijeli slobodu 1945. godine.
- Mislili smo da je fašizam konačno pobijeđen i sahranjen. Međutim, devedestih godina prošlog vijeka probudili su se i povampirili potomci pristalica najvećeg zla 20. vijeka - mračne ideologije nacizma i fašizma i nastojali da završe ono što nisu u Drugom svjetskom ratu. Potomci pristalica Handžar divizije nastavili su da vrše neviđene brutalne zločine nad nedužnim srpskim narodom, a jedan od vječnih simbola tog zla su zidine "Silosa" koje najbolje znaju mračnu i bolnu istinu - naglasio je Dodik.
Lider SNSD-a je dodao da posebnu težinu nosi činjenica da je taj logor bio aktivan i nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
- I dok je svijet govorio o okončanju rata i miru, u Sarajevu su i dalje postojali organizovani logori u kojima su Srbi trpjeli torturu. To je još jedna u nizu mrlja na savjesti svih koji su tada ćutali. Ali, oni nemaju savjesti, ni stida, ni osjećaja krivice i odgovornosti. To su mučitelji bez skrupula i bilo kakvog obzira - naglasio je Dodik.
Stradanje Srba u logorima ne samo u Sarajevu, već u cijeloj BiH ne smije biti prešućeno, umanjeno, niti relativizovano.
- Svaka žrtva ima ime, prezime, porodicu i pravo na istinu. Sjećanje na "Silos" nije pitanje politike, već pitanje ljudskosti i empatije. I tri decenije nakon zatvaranja logora bol je i dalje živa, ali boli i činjenica da je Haški tribunal odbio da se bavi ovim predmetom i prebacio ih Tužilaštvu BiH, koje li ironije, smještenom, takođe, u zgradi nekadašnjeg logora za sarajevske Srbe. Ishod sudskog postupka, nažalost, ponovo i uvijek potvrđuje da se kvazipravosudne institucije u BiH površno ili nikako bave zločinima nad Srbima, a njihove presude su primjer farse i izrugivanje žrtvama i pravdi - naglasio je Dodik.
Kada Sarajevo govori o ratu, podsjetio je, priča je uvijek ista - opsada, granate, patnja, i ta strana je stalno prisutna u javnosti, medijima i političkim porukama.
- Međutim, ono o čemu se uporno ćuti jeste sudbina Srba u Sarajevu i okolini, zlostavljanja, logori, progoni, ubistva i sistematsko zastrašivanje koje je dovelo do nestanka gotovo cijelog jednog naroda iz grada koji je vijekovima bio i njihov - naglasio je Dodik.
On je rekao da istina ne može biti jednosmjerna, ne može se graditi moralna pozicija na sopstvenoj žrtvi, a istovremeno zatvarati oči pred tuđom.
- Srbi u Sarajevu nisu nestali prirodnim putem niti dobrovoljno. Hiljade porodica su tokom rata prošle kroz prijetnje, hapšenja, odvođenja u logore poput "Silosa", "Viktor Bubnja", premlaćivanja, pritiske da napuste stanove i imovinu. Mnogi su ubijeni, a njihova sudbina je i danas nepoznata. O tome se u Sarajevu ne priča, jer se to ne uklapa u njihovu sliku rata u kojoj postoji samo jedan stradalnik i samo jedna istina - muslimanska. Ali bez priznanja da su i Srbi bili žrtve zločina, progona i sistemske diskriminacije, nema iskrenog suočavanja s prošlošću, već samo politička zloupotreba patnje, mučenja i bola - ukazao je Dodik.
On je naveo da istina nije prijetnja nikome ko nema šta da krije, ali jeste narativima koji se godinama u Sarajevu i drugom entitetu grade i njeguju na selektivnom pamćenju.
Dodik je poručio da je obaveza današnjih generacija da čuvaju istinu o Odbrambeno-otadžbinskom ratu, ne radi osvete, već radi dostojanstva vlastite žrtve i opomene budućnosti.
- Društvo koje zaboravlja svoje stradalnike rizikuje da mu se istorija ponovi, kao što se ponovila devedesetih godina kada smo kao narod "pali" na priču o jugoslovenstvu i vještačkom konceptu bratstva i jedinstva. Zato 27. januar 1996. godine, ali i svaki datum, kao i svaka godišnjica treba da budu trenutak sabranosti, poštovanja i molitve za sve koji su prošli golgotu ne samo "Silosa", već i drugih logora za Srbe, sarajevskog egzodusa, zločina u Podrinju, Hercegovini, Krajini, ali i podsjetnik da pravda i sjećanje ostaju dug koji se mora ispuniti. Da se ne zaboravi. Da se ne ponovi! - poručio je Dodik.