Odlazak "uralskog sunca": Preminuo slavni dramaturg Nikolaj Koljada
Ruska i svjetska pozorišna scena ostale su bez jednog od najplodnijih i najzačajnijih savremenih stvaralaca.
Nenadoknadiv gubitak za rusku kulturu
Vijest o smrti Koljade potvrdio je guverner Sverdlovske oblasti Denis Pasler, navodeći da je ovo nenadoknadiv gubitak za cijelu Rusiju.
- Umro je čovjek koji je cijeli život posvetio pozorišnoj umjetnosti. Nalazeći se u samom srcu teatra, okupljao je oko sebe mlade pisce, znamenite majstore i publiku - istakao je Pasler.
Prvakinja "Koljada-teatra", Tamara Zimina, prethodno je saopštila da je dramaturg posljednje dane proveo u komi, pod stalnim nadzorom ljekara.
Od kavkaskog sela do svjetske slave
Nikolaj Vladimirovič Koljada rođen je 4. decembra 1957. godine u Kazahstanu. Svoj profesionalni put započeo je u Sverdlovskoj pozorišnoj školi, a kasnije se usavršavao na čuvenom Književnom institutu "Gorki" u Moskvi. Početkom devedesetih godina boravio je u Njemačkoj kao stipendista, gdje je bio angažovan u hamburškom pozorištu "Dojče šaušpil haus" (Deutsches Schauspielhaus).
Tokom bogate karijere napisao je više od 120 drama koje su prevedene na 20 svjetskih jezika. Publika na Balkanu ga najbolje poznaje po naslovima kao što su:
"Kokoška"
"Praćka"
"Murlin Murlo"
"Bajka o mrtvoj carevoj kćerci"
Miljenik banjalučke i beogradske publike
Koljada je bio čest i rado viđen gost u regionu. Svojim radom ostavio je dubok trag na beogradskom BITEF-u, gdje je gostovao tri puta, uključujući i jubilarno 50. izdanje festivala 2016. godine.
- Za mene je BITEF novo disanje. Živim u provinciji gdje ljudi često žele samo klasiku, ali ovdje osjećam da je publika vaspitana da razumije novi pozorišni jezik - govorio je tada Koljada.
Njegov najizvođeniji komad "Kokoška" igran je na srpskim scenama duže od decenije pred punim salama, a u režiji Predraga Štrbca igrao je u Narodnom pozorištu Republike Srpske.
Sam autor je vjerovao da je tajna njegovog uspjeha u tome što je pisao o "malim", običnim ljudima. Njegova filozofija bila je jasna: ljudima su potrebne komedije u kojima su skrivena važna pitanja, kako bi se kroz smijeh na kraju ipak malo i zaplakalo.