Nemanja Tomašević 15 časova napuštao Iran: Imao sam opcije, ostanak ili rizična evakuacija (VIDEO)
Nemanja Tomašević proživio je dramatične trenutke tokom eskalacije sukoba u Iranu, iz kojeg je uspio pobjeći nakon bombardovanja. Fudbaler Gol Gohara kaže da je do vikenda sve djelovalo normalno. U četvrtak su igrali u Tabrizu, na sjeveru Irana, a u subotu ujutru su ga probudile rakete i bombe nakon čega je odlučio da autobusom napusti Teheran.
- U tom trenutku, nismo bilio svjesni da je počelo raketiranje. Mi smo se probudili, čuli smo detonaciju. Prvi dan, u subotu, nije bilo mnogo udara. Međutim, drugi dan to je krenulo dosta intezivnije. Јa sam se srećom zadesio sa mojim prijateljem iz Grčke, koji je kondicioni trener u klubu. U tom trenutku, imali smo dvije opcije, da li da ostanemo u stanu i čekamo evakuaciju ili i da prihvatimo tu opciju da idemo autobusom ka turskoj granici sa momcima iz druge ekipe – iz Persopolisa. Mi smo se odlučili za ovu drugu i hvala Bogu, sve je ispalo kako treba - kaže nam Tomašević.
Put prema granici sa Turskom, značio je izlazak iz ratne zone, ali nije bilo nimalo jednostavno. Putovanje je trajao je čak 15 sati, a neizvjesnost je trajala sve do izlaska iz zemlje.
- Postajao je taj rizik, jer nije lako da putujete drumskim saobraćajem u toku napada. Bilo je tu nekih problema, par puta su nas zaustavljali, ali sve smo to usput rješavali. Na iranskoj granici su nam rekli u jednom momentu da ne možemo da izađemo iz države, ali smo uspjeli i to da riješimo. Dva dana nisam spavao kako treba, zaboravio sam i da li sam jeo - dodaje Tomašević
Tomašević nije uspio da stupi u kontakt sa klubom iz Sirdžana, a poslije svega, teško da će liga biti nastavljena.
- Koliko znam, internet u Iranu trenutno nije u funkciji. Mislim da čak ne rade ni mobilne mreže za poruke i pozive, tako da nemam komunikaciju sa njima. Sve što pratim, pratim iz medija. Moram da vidim kakva će sada biti situacija sa ugovorom što se tiče FIFE i pravilnika. Konsultovaću i advokate, pokušati da kontaktiram klub. Imam ugovor sa Gol Goharom do maja - kaže Tomašević.
Ipak, za pola godine provedenih u Iranu, o saigračima, klubu ima samo lijepe riječi. Gol Gohar iz Sirdžana je osnovan 1997. Sve do 2019. takmičili su se u nižim ligama.
U posljednjih šest godina, klub ulaže u infrastrukturu i igrače. Osim Tomaševića, od stranaca u ekipi su brazilski golman Markos Miranda te dvojica igrača iz Gabona.
- Prvi put kada sam otišao u Iran, moja ekipa je gostovala u gradu Širazu. Tamo igra Fažr Sepasi. Kako još nisam stekao prvao da nastupam, utakmicu sam gledao sa tribina, a na stadionu je bilo 55 hiljada ljudi. Zaista, nevjerovatno je kad igrate pred tolikom publikom. Ljudi tamo obožavaju fudbal. Iran je fudbalska zemlja. Na kraju, poslije svega, drago mi je što sam otišao, upoznao novu kulturu. Gol Gohar je trenutno 4. na tabeli, a do prije dva - tri kola, bili smo prvi. Pobijedili smo Persopolis, Estegal, to su istorijski rezultati za ovaj "mali klub". Žao mi je što se se ovo izdešavalo, što je prvenstvo prekinuto, jer su pred nama bile utakmice protiv relativno lošijih ekipa, iz donjeg dijela tabele, tako da bi sigurno bili u konkurenciji za šampionsku titulu. Igrali smo lijep i dobar fudbal, mimo svih očekivanja - ističe nekadašnji fudbaler Sloge iz Doboja.
Iran je ogromna država, a grad Sirdžan se nalazi na krajnjem jugu države, tako da putovanja na utakmice, nisu jednostavna. Zbog toga je većina igrača Gol Gohara u Teheranu, gdje trenira, a u Sirdžan dolaze dan prije utakmice, avionom.
- Sirdžan je grad od nekih 300 hiljada stanovnika, ali to je tipčni "pustinjski grad". Nije baš funkcionalan za neki život na koji smo mi Evropljani navikli. Zato smo stacionari u Teheranu. E sad, kada se igra utakmica u Sirdžanu, putuje se dan ranije. Kad gostujemo, ostajemo tri, četiri dana u tom gradu i putujemo na sljedeće gostovanje. Zvuči malo komplikovano, ali u stvari je sve dobro organizovano - pojasnio je Tomašević.
Najpopularniji klubovi u Iranu su Estegal, Persopolis i Sepahan.
Trener Estegala je Portugalac, Rikardo sa Pinto, nekadašnji šef struke Crvene zvezde, a za ovaj klub iz Teherana igra i Munir el Hadadi, nekadašnji fudbaler Barselone.
„ Јedan Munir El Hadadi da dođe u Estegal, mislim da sve govori. On je u najboljim godinama, i izabrao je da dođe u ovu ligu, Sigurno ima i vrhunski ugovor. Liga uopšte nije za potcjenjivanje. Vi kada igrate protiv tih igrača, stvarno vidite da je to jedan ogroman kvalitet. Njihovi klubovi bilježe jako dobre rezultate u azijskoj Ligi šampiona a i to nešto govori. Za Persopolis, Estegal i Sepahan pa i za Trakgtor navijaju milioni navijača. To su ogromni klubovi za njihove priolike“
Nemanja Tomašević je jedan od dvojice srpskih igrača koji igraju u Iranu. Aleksandar Sedlar je defanzivac Traktora iz Tabriza.
- Aco je moj drug, čujemo se svakodnevno. I on se hvala Bogu izvukao na vrijeme, Njemu je bilo malo lakše, jer je Tabriz blizu granice sa Turskom - zaključio je Tomašević
Nemanja Tomašević je prve fudbalske korake napravio u Famosu. Prošao je omladinsku školu Crvene zvezde. Igrao je za drugi tim Rapida, u BiH je nosio dres dobojske Sloge, tuzlanske Slobode, Tuzla Sitija i Sarajeva. U Srbiji je igrao za Smederevo, TSC i Radnik iz Surdulice. Јedno vrijeme je provo i u Sloveniji. 26. godišnji Tomašević trenutno odmara u rodnom Istočnom Sarajevu.
Razgovarao Aleksandar Kolunija.