Pomen i pijetet za ubijenu i stradalu djecu Srpskog Sarajeva (VIDEO)
Snajperima, hladnim oružjem, granatama, razornim bombama. Za sve njih, i za sva prekinuta bezgrešna djetinjstva kod spomen obilježja u dvorištu škole "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu, služen je parastos i položeno cvijeće, na dan kada su 95.godine u naselju Grbavica ubijene desetogodišnje Milica Lalović i Nataša Učur.
Na crnom, nezavršenom spisku 118 imena i isto toliko ugaslih roditeljskih radosti. I nepregledno more nikad ostvarenih želja! I neoprostivi grijeh ubicama. 11. marta 95., bilo je primirje. Ispostaviće se jednostrano! U sarajevskoj ulici Rave Јankovića desetogodišnja Milica Lalović i koji mjesec mlađa Nataša Učur. Bile su djeca Sarajeva. I srećne što nakratko mogu da napuste podrume i skloništa.
Igrale su lastiša, ne sluteći da im je to posljednja igra. Pakosno srce, oko puno mržnje i krvnička ruka muslimanskog snajperiste sa zgrade Lorisa, "birala je". Dva hica i dva zauvijek prekinuta bezgrešna djetinjstva. Ostale su nepročitane knjige i prazne školske klupe. U Osnovnoj školi "Sveti Sava" ukupno šest. Među njima i ona namijenjena Zorici Divčić, tek upisanom prvačiću – kojoj ubice nisu dozvolili ni prva slova da nauči.
- U kući je poginula. Bilo ih je 25, ona je jedina nastradala. Tu su joj i majka i sestra bile, one su ostale žive, ja bio na liniji, čuvao kuću. Sve sam sačuvao, ali dijete nisam uspio. Svaki dan je sve teže i teže. Srce boli - kaže Vlado Divčić otac ubijene Zorice.
I anđeo polomljenih krila Milun Tešanović bespovratno je uzletio u visine Carstva nebeskog! Samo 18 mjeseci je imao, "ni mrava nije zgazio. Tako je malo živio, i tako malo vidio"! No monstrumi su mu zjene ugasli u roditeljskom zagrljaju, u bijegu i zbijegu iz popaljenog i razrušenog Trnova. S Milunom i rođacima mu - Danijeli i Dragomiru u istom zbijegu. Nitkovi im nisu dozvolili da "rašire svoja krila".
- Da mu lome noge i ruke i pucaju u potiljak, nemam riječi. Dragomir je imao 10 godina, Danijela 12, Milun 18 mjeseci ili godinu i po. Teško, razbolila sam se od toga svega, zbog njih - kaže Rada Cvijetić, tetka ubijenih Miluna, Danijele i Dragomira.
Sve Nataše i Milice, Miluni, Dragomiri i Danijele, pred očima majke Rade silovana, pa mučki ubijena devetogodišnja Mirjana Dragičević iz Ilijaškog naselja Donja Bioča i sve druge neispričane, tužne priče i ugašena srpska djetinjstva - kao opomena.
- Nastojimo da ovakvo stradanje ne bude samo jedan datum ili jedna statistička brojka. Želimo da ovim obilježavanjem budemo glas pamćenja glas važan za izgradnju djetinjstva bezbrižnijeg i djetinjstva bez prekinutih osmijeha - istakla je - Željka Topalić direktor OŠ "Sveti Sava".
A monstrumi koji su zatirali dječije osmijehe, šta oni žele!? U međuvremenu su odgajali svoju djecu i unučiće, nikad im ne rekavši da su njihovim vršnjacima djetinjstva prekidali samo zbog imena i vjere! I sve zahvaljujući zaštitničkom pravosuđu koje se batrga u moralnom i profesionalnom sunovratu - baš kao i ubice!
- Poruka njima je da se nadamo da će ih stići osuda, da će ih stići sud jal zemaljski, jal nebeski a s druge strane da i našim stanovnicima grada Istočno Sarajevo odnosno Srpskog Sarajeva da poručimo da moramo da vodimo računa o kulturi sjećanja, da se sjećamo svih Milica i Nataša kojih ima širom Republike Srpske - rekao je Boško Јugović predsjednik Skupštine grada Istočno Sarajevo.
Boško Tomić izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH dodao je da "svako ko je uzeo pušku pa poginuo, on je krenuo u rat da se bori za svoje interese, za svoje ciljeve za svoj dom, svoju djecu, otadžbinu, ali dijete nikome nije krivo.
- E zbog toga ne vjerujem da ipak mirno spavaju - rekao je Tomić.
11. mart i spomenik nezaborava - dva goluba vezanih krila u neuspjelom letu – kao sva srpska djetinjstva, kojima su zlotvori oduzeli pravo na nevine dječije radosti i život u slobodi! I kao simbol za cijelu jednu školu od 474 đaka u Republici Srpskoj – kojima nisu dozvolili ni školovanje da završe.