Plotan: Heterogena EU je izgubljena u multipolarnom svijetu
Plotan je u kolumni za Srnu, koju prenosimo u cijelosti, naveo da je 20. vijek bio najkrvaviji istorijski period za većinu svijeta, zbog čega su pobjednici u dva navrata, nakon Prvog i nakon Drugog svjetskog rata, uspostavili međunarodne institucije i norme sa ciljem sprečavanja ponavljanja sličnih epizoda iz prošlosti.
EU je originalno započela kao ekonomska unija, ali njen politički cilj je bio političko stabilizovanje kontinenta koji je iznjedrio oba svjetska sukoba.
Iako je ideja EU u suštini plemenita, suluda politika koju je Brisel vodio u posljednjih par godina je odvela cijelu "evropsku porodicu" putem ekonomske i političke stranputice.
Evropski ekonomski model je svoju konkurentnost izgubio onog momenta kada je Brisel izabrao ideološki pristup prema geopolitičkim pitanjima, umjesto da se adaptirao na novonastale promjene u svijetu, pridržavajući se postulata strukturalnog realizma.
Međutim, sama struktura EU je odraz odumirujućeg svjetskog poretka "zasnovanog na pravilima", koji karakteriše multilateralizam i međunarodne organizacije.
Danas se međunarodne organizacije suočavaju sa nizom egzistencijalnih kriza.
Američki predsjednik Donald Tramp je 7. januara potpisao memorandum u kojem se SAD povlače iz 66 međunarodnih organizacija, što je, uzimajući u obzir da su SAD još uvijek vojni i politički hegemon, jasan indikator u kom pravcu svijet ide.
Savjet bezbjednosti UN više nije u stanju da razriješi krize koje pogađaju svijet, pa je međunarodni sistem odavno ušao u svijet kompletne anarhije.
U takvoj anarhiji, kako ističe ekonomista i član britanskog Doma lordova Robert Skidelski, Evropa je zarobljena u propagandnom mjehuru koji je stvorila sama, u kojem mediji i političari žive u simbiozi laži: "Rusija je novi Hitler koji želi osvojiti cijelu Evropu", svaka diplomatija je "Minhenski sporazum", a svako ko spominje legitimnu bezbjednosnu zabrinutost Moskve (kao što su bile one 2014. ili 2021.) automatski je "putinovac".
Ova grupna psihologija, koju je još Sigmund Frojd opisao, a Edvard Bernajz i Јozef Gebels usavršili, pretvara racionalnu analizu u moralnu histeriju. Kao rezultat toga imamo četiri godine rata bez ijednog ozbiljnog razgovora evropskih lidera sa Rusima sve dok Tramp nije "razbio led" i izazvao paniku u Briselu.
Realnost je međutim brutalna, jer svijet više nije unipolarni, a Rusija, Kina, Indija i Globalni jug više ne prihvataju diktat "pobjednika Hladnog rata".
Multipolarnost nije ideologija – to je povratak klasičnom balansu moći, gdje svaka velika sila ima svoje interese i crvene linije. EU, međutim, to odbija priznati, a njeni lideri i dalje sanjaju o "evropskoj armiji" i ponovnom naoružavanju, ali ne protiv stvarne prijetnje (gubitka američkog sigurnosnog kišobrana), već protiv imaginarnog "ruskog marša na Pariz".
Evropa je postala rupa, a ne pol u multipolarnom svijetu – heterogena, razjedinjena, nesposobna da govori jednim glasom.
Najsvježiji dokaz te izgubljenosti stigao je sa Bliskog istoka, jer je vojna operacija SAD i Izraela protiv Irana dovela do eksplozivnog skoka cijena nafte.
Brent je u martu 2026. nakratko prešao 115 dolara po barelu, a i nakon korekcije ostao je na nivou više od 95 dolara – najviše od 2022. godine. Evropa, koja uvozi više od 80 odsto energenata, ponovo je na koljenima, inflacija raste, industrija se gasi, a građani plaćaju sve veće račune.
Јedini brz i racionalan izlaz jeste skidanje sankcija na ruske energente – gas, naftu i ugalj. To bi spustilo cijene za 30–40 odsto, spasilo hemijsku i automobilsku industriju i dalo Briselu prostor za disanje. Umjesto toga, EU insistira na "zelenskom prelazu" i "strateškoj autonomiji" koju nema.
Јoš veći dokaz irelevantnosti Evrope su pregovori o okončanju rata u Ukrajini. Oni se vode direktno između Rusije, Ukrajine i SAD – uz posredovanje Trampovih izaslanika poput Stivena Vitkofa, dok evropski lideri nisu ni za stolom.
Nema Emanuela Makrona, nema Olafa Šolca, nema Ursule fon der Lajen, a to nije slučajnost već poruka: EU više nije faktor – ona je samo trošak za Ameriku i smetnja za Rusiju.
S druge strane, geopolitički zaokret može da bude munjevit. Kiril Dmitrijev, šef Ruskog fonda direktnih investicija i Trampov ključni sagovornik, javno je predstavio takozvani "Dmitrijev paket" – ekonomski sporazum vrijedan 12 do 14 biliona dolara.
U zamjenu za skidanje sankcija i mir u Ukrajini, Rusija nudi Americi zajedničke projekte u nafti i gasu, rijetkim zemljama, nuklearnoj energiji, avijaciji i povratak dolarskim poravnanjima.
Američke kompanije su već izgubile više od 300 milijardi dolara zbog sankcija – Dmitrijev kaže da bi paket bio "win-win". Zelenski je to nazvao "12 biliona za Ukrajinu". Ako bi Tramp prihvatio ovakvu ponudu, Evropa će ostati "izvan igre" – sa sankcijama koje više niko ne poštuje, industrijom u kolapsu i bez američkog sigurnosnog kišobrana.
Heterogena EU – sa Poljskom koja se priprema za rat, Njemačkom koja hoće biznis, Mađarskom koja hoće mir i Francuskom koja hoće veličinu – jednostavno nije u stanju da se prilagodi novim geopolitičkim tokovima.
Dok svijet prelazi na multipolarnu ravnotežu, Brisel i dalje živi u 1991. godini, a ako se ne probudi brzo – ako ne skine sankcije, ne prestane s propagandnim ratom i ne prihvati da Rusija nije "zlo koje treba poraziti", već partner s kojim se mora pregovarati – Evropa će platiti najveću cijenu. Ne samo ekonomsku, već i stratešku, jer u multipolarnom svijetu, oni koji ne igraju po pravilima realnosti – jednostavno nestanu sa karte.