Kojić: Sarajevski Srbi podnijeli najveću žrtvu
Kojić, koji je tokom proteklog Odbrambeno–otadžbinskog rata dva puta sa porodicom napuštao svoje ognjište u Sarajevu, prisjetio se proljeća 1992. godine kada je u sarajevskom naselju Pofalići počelo prvo etničko čišćenje u proteklom ratu i kada je kao osamnaestogodišnjak morao da krene na put bez povratka.
- Prvi moj egzodus desio se 15. maja 1992. godine, kada sam sa majkom i sestrom pješke prešao preko brda Žuč i otišli smo kod djeda u selo Nebočaj u Vogošći. Tada smo znali gdje idemo i šta će nas dočekati, znali smo da ćemo sigurno imati koru hljeba i krov nad glavom - naveo je Kojić.
Drugi egzodus, kako je rekao, preživio je kada i svi Srbi Sarajeva, u martu 1996. godine, kada su zauvijek napustili Vogošću i svoj grad.
On je ispričao da su se tada privremeno stacionirali kod porodice Bjelak na Han Pijesku, koja im je ustupila staru kuću, a poslije toga su došli na Pale i započeli novi život.
Kojić je podsjetio da je za Republiku Srpsku život dalo oko 4.200 boraca Sarajevsko–romanijske regije, a oko 3.500 ih je ranjeno.
- Ne umanjujući ničije zasluge, moramo istaći istorijsku činjenicu da su pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske sa prostora Sarajevsko–romanijske regije pretrpjeli najžešće gubitke da bi donijeli slobodu svim Srbima sa lijeve strane Drine - rekao je Kojić.
Masovni egzodus sarajevskih Srba zvanično je počeo 17. februara 1996. godine iz srpskih sarajevskih opština koje su nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pripale Federaciji BiH i trajao je gotovo do kraja marta.
Procjenjuje se da je 120.000 do 150.000 Srba napustilo svoje domove u opštinama Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Rajlovac, Grbavica i Novo Sarajevo, a jedan od najpotresnijih aspekata bila je ekshumacija i prenošenje posmrtnih ostataka upokojenih na teritoriju Republike Srpske.