Ognjen Tadić: "Nevinost" bez zaštite
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Hiljadu godina stari, a nevini. Tako bi se u najkraćem mogla razumjeti poruka koju je putem zajedničke izjave šeheru i dunjaluku juče iz Gazi Husrev-begove biblioteke, kao ovom prilikom ofiranog intelektualno-političko-vjerskog sjedišta političkog Sarajeva, poslalo trideset i troje predstavnika "akademskog, političkog, kulturnog, društvenog i vjerskog života" muslimana Bošnjaka na čelu sa Husein-ef. Kavazovićem, reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH.
Zajednička izjava o dobrim muslimanima Bošnjacima...
U zajedničkoj izjavi, između ostalog, kažu da kategorično odbacuju lažne konstrukcije o "ugroženosti kršćana od strane muslimana" i "široko rasprostranjenom antisemitizmu" u BiH, a koje se, po njima, plasiraju kao opravdanje za antidržavnu secesionističku politiku i pripremanje novog genocida nad Bošnjacima.
Posebno ih, kako kažu, "zabrinjava prešutno odobravanje ovakvih istupa u domaćoj i međunarodnoj javnosti, a naročito u krugovima u čije ime se takve optužbe iznose", te od pravosudnih institucija BiH traže da "sankcioniraju svaki takav oblik govora mržnje". U zajedničkoj izjavi dalje dodaju da su "kao predstavnici Bošnjaka" odlučni da u svojim državnim, akademskim, političkim, kulturnim, humanitarnim i vjerskim institucijama ustraju u zagovaranju otvorenosti, tolerancije i razumijevanja, gradeći Bosnu i Hercegovinu kao most između Istoka i Zapada.
Takođe ističu da "naša zemlja nije i ne može biti poligon za sukob civilizacija", jer, navodno, "njena historija svjedoči o susretu tradicija, kultura i religija". Ima u zajedničkoj izjavi i mnogo drugih navoda o tome kako su "Bošnjaci evropski narod", kako je nad Bošnjacima počinjen genocid, ali da su uprkos tome oni prihvatili Dejtonski mirovni sporazum, mada je, za razliku od njih, Alija Izetbegović prihvatanje tog sporazuma objasnio tvrdnjom da ne mogu dobiti rat i da je sporazum prilika da ga u potpunosti ne izgube i istovremeno prošire svoju teritoriju do 51% BiH. Izgleda da je Dejtonski mirovni sporazum u očima većine potpisnika jučerašnje zajedničke izjave bio samo privremeni poraz Izetbegovićeve Islamske deklaracije, jer potpisnici poručuju da je islam, valjda za razliku od hrišćanstva ili judaizma i drugih religija, suštinski sadržaj BiH, saopštavajući sljedeće: "Smatramo kako je islam u historijskom konstituiranju bošnjačkog naroda, a time i Bosne i Hercegovine, imao konstruktivnu ulogu, kakvu je imalo kršćanstvo u formiranju drugih evropskih naroda, pa tako i naroda koji s nama žive u Bosni i Hercegovini i u susjednim državama"!
Izjavu su, među ostalima, potpisali i tolerantni mirotvorci opštepoznati po spremnosti za razumijevanje drugog i drugačijeg - Ejup Ganić (protiv njega se vodi postupak za ratne zločine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici), Haris Silajdžić (ratni predsjednik Vlade tzv. Republike BiH), Šefik DŽaferović (ratni šef policije u Zenici), Kasim Trnka (u političkom Sarajevu najstručniji među zagovornicima revizije Dejtonskog mirovnog sporazuma), Mustafa Cerić (šta uopšte izdvojiti od njegovih silnih "tolerantnih" izjava o Srbima ili Republici Srpskoj), Edhem Bičakčić (mladomusliman još iz predratnog vremena), Kemal Ademović (ratni komandant specijalne policijske jedinice i poslijeratni direktor zloglasne tajne policije AID), Šemsudin Mehmedović (ratni šef policije u Tešnju), Refik Lendo (ratni komandant), te perjanice savremene političke ratnohuškačke ludosti Zukan Helez, Emir Suljagić i Ramo Isak. Među potpisnicima su i Elmedin Konaković i Zlatko Lagumdžija, političke varalice koje su stražnjim dijelom tijela odnedavno ili odavno zalupile sva srpska i hrvatska vrata. Dakle, između ostalog, društvance u kome se nalaze lica krajnje interesantna svakoj obavještajnoj službi koja se bavila prisustvom i uticajem na ratne prilike u BiH radikalizovanih muslimana iranskog i arapskog porijekla, odnosno lica na čije djelovanje se mora pripaziti ukoliko se želi sačuvati mir u BiH.
... zapravo je zajednička izjava o zlim hrišćanima Vlasima
Ni ovaj put nije propuštena prilika da se, po ko zna koji put, hinjski provuče teza da su Srbi i Hrvati agresori na BiH, jer se u zajedničkoj izjavi kaže da "sistematsko plasiranje historijskih neistina, kampanja zamjenjivanja uloga žrtve i agresora u vrijeme agresije, te otvorena islamofobija protiv Bošnjaka, imaju za cilj potkopavanje temelja države Bosne i Hercegovine i predstavljaju nastavak otvorene secesionističke politike".
Tumačenje ovog njihovog navoda je krajnje jednostavno. Sami konstatuju da je, navodno, neko Bošnjake optužio da su agresori, pa pošto se, po njima, radi o "zamjeni teza", onda su agresori oni koji su bili na drugoj strani, a to onda nema ko drugi biti nego Srbi, Hrvati i, valjda, jedan dio muslimana iz tzv. Zapadne Bosne.
Teza o tolerantnosti muslimana Bošnjaka je zapravo teza o trpeljivosti nejakih i, od strane cijelog svijeta, žrtvovanih muslimana Bošnjaka prema nezahvalnim i nepristojnim gostima u BiH koji sebe nazivaju Srbi i Hrvati, a čiji je vrhunac bezobrazluka to što ne prihvataju da nad njima vladaju muslimani Bošnjaci, koji su, po ovim i po ranijim stavovima brojnih potpisnika zajedničke izjave, domaćini u BiH.
Ima jedna izreka kod muslimana u BiH koja glasi "nije majka karala Muju što se kockao, nego što se vadio". E pa, ako su potpisnici ovom zajedničkom izjavom pokušali da se odlijepe od Irana i radikalizovanog islama, kao sopstvenog tereta, i da cijenu svog novog političkog salto mortale pogađaju tako što će za njihovu lojalnost judejskoj i hrišćanskoj civilizaciji i hemisferi, gdje se spletom tragičnih istorijskih okolnosti fizički i geografski nalaze, neko trebati da im osedla domaće hrišćane u BiH - Srbe i Hrvate, i prepiše im cijelu BiH, onda su grdno pogriješili što su se uopšte sastali i nešto ovakvo na hartiju stavili. Nisu trebali. Ove poruke su odavno pročitane i bilo ih je suvišno ponovo pisati. Njegoš u Gorskom vijencu kaže: "Spuštavah se ja na vaše uže, / Umalo se uže ne pretrže; / Otada smo viši prijatelji, / U glavu mi pamet ućeraste".
I Srbi i Hrvati i ostali Evropljani i Rusi i Amerikanci i ostali hrišćani spuštali su se više puta na uže muslimana Bošnjaka iz političkog Sarajeva. Pamet je u glavu došla odavno. Zbog toga ovaj pokušaj davanja značaja sopstvenoj nebitnosti ne izgleda drugačije od poniznog cviljenja koje dolazi nakon jalovih prijetnji istog tog političkog Sarajeva da će nakon promjene odnosa Vašingtona prema Republici Srpskoj ono zaštitu samonabjeđenog statusa nevine žrtve potražiti na Bliskom Istoku i time otkazati poslušnost zapadnim ambasadama u Sarajevu. E to je baš loš pokušaj vađenja iz političkih problema, koje su sami stvorili smišljajući kako će nanijeti zlo Srbima i Hrvatima. To je još gori pokušaj vađenja od onog Mujinog iz pomenute narodne izreke.
Sulejman veličanstveni
Istorija je zaista učiteljica života. Nesvjesni toga muslimani Bošnjaci pogrešno su shvatili da je viktimokratija u BiH izgrađivana zbog njihove koristi, a ne zbog toga da bi se u BiH napravila klackalica "zavadi, pa vladaj" koja po potrebi optužuje i presuđuje svakoga ko otkaže poslušnost strancima. Fascinantno je kako su nekritički i objeručke prihvatili ulogu naroda žrtve u BiH, iako ne postoji istorijski izvor, knjiga ili materijalni dokaz koji pripadnike današnjih Bošnjaka ili njihove pretke ne prikazuje kao učesnike najstrašnijih ratnih kampanja i zločina od dolaska Osmanlija pa do savremenih ratova u Siriji i drugdje na Bliskom istoku, odnosno kao poslovične izdajnike sopstvene zemlje (kako god da je nazivana u različitim istorijskim periodima) koji padaju sluganski pred noge svakog novog stranog osvajača, pa tako nedavno i sada bunkerisanog Kristijana Šmita.
Vođeni ulogom žrtve u jučerašnjoj zajedničkoj izjavi nepristojno pominju ZAVNOBiH, koji su kolektivno izdali učestvujući u nasilnom rušenju Јugoslavije i preglasavanju Srba na referendumu 1992. godine, ali ne spominju NDH ili SS Handžar diviziju. Istine radi treba reći da o tome koliko je snažan i kolektivan bio odmak muslimana od Narodnooslobodilačke vojske Јugoslavije, tj. partizana, možda najbolje govori sudbina nekog Sulejmana Filipovića.
E, taj Sulejman je do oktobra 1943. godine bio Pavelićev pukovnik i komandant NDH snaga u Tuzli. Kada je Tuzla tog oktobra 1943. godine pala u ruke partizana, on im se predao, skinuo oznake NDH i stavio petokraku. Očigledno, u nedostatku ozbiljnijih muslimana u redovima partizana, a što dovoljno govori o tome koliko je do tada bio mali doprinos muslimana NOVЈ, Sulejmana je zapalo da nakon samo mjesec dana od služenja Paveliću, bude na Drugom zasjedanju AVNOЈ-a izabran u Zemaljski komitet oslobođenja Јugoslavije i u Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, na čije se tekovine pozivaju potpisnici zajedničke izjave?!
Taj Sulejman poslije rata bio je komunistički član Privremene vlade Јugoslavije i obavljao mnoštvo funkcija u vrijeme komunističke vlasti. Treba li uopšte naglasiti da je prije Drugog svjetskog rata isti Sulejman bio zakleti kraljev jugoslovenski oficir. Preminuo je 1971. godine, pa sada ne možemo tvrditi kako bi se ponašao i svrstao u toku raspada Јugoslavije tokom devedesetih godina.
Ergo, da li se može vjerovati dobronamjernosti potpisnika jučerašnje zajedničke izjave iz Gazi Husrev-begove biblioteke? Može isto onoliko koliko su Karađorđevići, Pavelić i Broz mogli vjerovati Sulejmanu.