Dušanka Deležan svjedočila o pogibiji sina Dejana
Deležanova je u svjedočenju Memorijalnom centru Republike Srpske ispričala da je njen sin Dejan imao vedar duh, da je bio hrabar, te da je nakon završene srednje škole planirao da upiše višu školu u Prijedoru.
- Dobio je poziv i otišao 1994. godine. Poginuo je 3. juna 1995. godine. Imao je 19. godina - rekla je ona.
U svjedočenju je navela da je Dejan bio pripadnik Prve gardijske motorizovane brigade, te da je jednom po odlasku iz vojske bio kod kuće za Novu godinu.
- Čuli smo se telefonom, zvao je često iz pošte. Posljednje što je rekao bilo je: "Mama, vodi mi odavde" - prisjetila se Deležanova i dodala da joj je bilo jako teško kada je to čula.
Ispričala je da je za pogibiju sina čula kad se vratila sa pijace i zatekla muža, koji je bio došao sa ratišta, i neke ljude.
- Oni su sjedili, ne sjećam se koji su to ljudi bili. Pitala sam šta je bilo, muž je prišao, zgrabio me i rekao da je naš Dejan poginuo - rekla je Dušanka.
Tragedija je bila još veća jer su Dejanovo tijelo čekali mjesec dana, što je porodicu slomilo.
- Kćerka je bila osmi razred, padala je u nesvijest. Mi smo onako razmišljali, možda je živ, sakrio se i čeka da to prođe - navela je Deležanova.
Nakon mjesec dana Dejanovo tijelo je evakuisano helikopterom i dopremljeno u limenom sanduku.
- Rekli su nam da je pogođen snajperom u glavu. Nismo mogli ništa da vidimo samo njegovu gustu plavu kosu - rekla je Dušanka.
Ona je ispričala da joj Dejan dolazi u san i da se u snu bori kako da mu kaže da je on došao, a ima spomenik.
- Sanjam, on kuca i kao došao je. Јa mislim on je došao, a ja znam gdje je on, kako da mu kažem da je u groblju i da ima spomenik - navela je ona.
Nakon Dejanove pogibije njegovi saborci su tražili porodicu i posjetili ih.
- Trebalo im je dugo da nas nađu. Otišli smo na groblje, pričali, plakali. Pričali smo o Dejanu. Njegov drug Mišo rekao mi je da svake godine ide na to mjesto gdje je Dejan poginuo. Pitao me da li želim i ja da odem, rekla sam da ne mogu da mi je to previše teško - navela je Dušanka.
Ispričala je da je Dejanovo ime na spomen-obilježju u Kalinoviku, te da je dobila fotografiju od žene koja je radila u pošti u vrijeme kad je Dejan zvao kući.
- Njegovo ime je i na spomen-obilježju u Banjaluci, bila sam, vidjela. Neki dan mi je njegov drug Draško Madžar donio monografiju Prve motorizovane brigade i zastavu. Rekao je da me neće zaboraviti - navela je Deležanova.
Njena kćerka se udala, ima sina Luku, koji liči na Dejana.
Dušanka se prisjetila da je i sama imala teško djetinjstvo, rođena je 1948. godine u Sokolištu kod Novog Grada, kad je imala pola godine otac joj je poginuo nesrećnim slučajem.
- Bila sam sama s majkom, teško djetinjstvo. Majka je imala neku minimalnu penziju. Kad sam završila srednju školu zaposlila sam se u "Sanu", udala se 1974. godine - ispričala je ona.
Život ove porodice tragično se promijenio 3. jula 1995. godine, kad je Dejan poginuo.
Memorijalni centar Republike Srpske počeo je juče u Novom Gradu snimanje svjedočanstava porodica poginulih i nestalih.
U minulom ratu poginulo je 338 boraca Vojske Republike Srpske iz Novog Grada, a više od 1.000 je ranjeno.