Poruka Vilema Dafoa: Pozorište je više od zabave, ono je utočište u svijetu podjela i društvenih mreža
Autor ovogodišnje međunarodne poruke je istaknuti glumac Vilem Dafo, koji je imao čast da svojim riječima obilježi ovaj značajan datum posvećen teatarskoj umjetnosti.
Na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, poruku će pročitati glumica Snježana Mišić, neposredno prije izvođenja predstave "Gospođa Olga", koprodukcije Narodnog pozorišta Republike Srpske i Narodnog pozorišta u Beogradu.
Poruka Vilema Dafoa glasi:
"Јa sam glumac, i to prvenstveno poznat kao filmski glumac. Međutim, ja sam duboko ukorijenjen u pozorištu. Bio sam član Vuster grupe od 1977. do 2003. godine, gdje sam radio na originalnim predstavama u prostoru "The Performing Garage“ u Njujorku, kao i na turnejama širom svijeta. Radio sam i sa rediteljima kao što su Ričard Forman, Robert Vilson i Romeo Kasteluči.
Danas sam umjetnički direktor Pozorišnog bijenala u Veneciji. Ta pozicija, događaji u svijetu i moja želja da se vratim pozorišnom radu snažno su oblikovali moju vjeru u pozitivnu snagu i značaj pozorišta.
Na samom početku angažovanja u Vuster grupi, pozorišnoj trupi iz Njujorka, često se dešavalo da nam na predstave dođe mali broj gledalaca. Važilo je pravilo da možemo otkazati predstavu ukoliko ima više ljudi u publici nego na sceni. Ali, mi to nikada nismo učinili.
Mnogi članovi trupe nisu bili školovani glumci, već su dolazili iz različitih sfera i zajedno stvarali pozorište – iako ideja da „predstava mora da se nastavi“ nije bila naš pravi moto, osjećali smo obavezu da održimo susret sa publikom.
Često smo tokom dana imali probe, a uveče predstavljali materijal kao rad u nastajanju. Ponekad bismo godinama radili na jednoj predstavi, dok smo se izdržavali turnejama sa starijim predstavama. Višegodišnji rad na nekoj postavci bi me umarao i probe su mi ponekad bile naporne, ali to prikazivanje rada u nastajanju uvijek je bilo uzbudljivo – čak i kada bi malobrojna publika nemilosrdno pokazala koliko je ljudi koje zaista zanima ono što radimo.
To me je samo podsjećalo da, bez obzira na broj prisutnih, publika postaje svjedok koji pozorištu daje smisao i život. To je isto kao što u kockarnicama postoji znak na kojem piše: "MORATE DA BUDETE PRISUTNI DA BISTE POBIЈEDILI“. Zajedničko iskustvo u realnom vremenu, čin stvaranja koji je nekako osmišljen, ali uvijek na drugačiji način, svakako je očigledna snaga pozorišta.
Društveno i politički, pozorište nikada nije bilo ovoliko važno i neophodno za naše razumijevanje nas samih i svijeta.
Nove tehnologije i društvene mreže su stvari o kojima se ne govori, a one obećavaju povezanost, premda se čini da su istovremeno i razdvojile i izolovale ljude. Јa svakodnevno koristim računar, iako nemam društvene mreže, a čak sam i pretraživao sebe na Guglu i koristio vještačku inteligenciju da bih došao do nekih informacija.
Ali čovjek mora da bude slijep da ne primijeti da nam prijeti opasnost da zamijenimo ljudski kontakt – kontaktom sa uređajima. Iako neke tehnologije mogu biti korisne, problem se krije u tome što ne znamo ko se nalazi iza njih, a to dovodi do krize istine i stvarnosti.
Dok internet može pokrenuti pitanja, on teško uspijeva da preslika osećaj divljenja koji pozorište stvara. To divljenje zasniva se na pažnji, angažovanju i spontanoj zajednici onih koji su prisutni u krugu akcije i reakcije. Kao glumac i pozorišni stvaralac, i dalje vjerujem u snagu pozorišta.
U svijetu koji djeluje sve više podijeljen, kontrolisan i nasilan, naš izazov jeste da izbjegnemo propadanje pozorišta i njegovo svođenje na komercijalno preduzeće koje nas zabavlja tako što nam odvraća pažnju, ili na pukog institucionalnog čuvara tradicije. Umjesto toga, treba da njegujemo sposobnost pozorišta da povezuje ljude, zajednice i kulture, i da prije svega postavlja pitanja o tome kuda idemo.
Kvalitetno pozorište dovodi u pitanje način na koji razmišljamo i podstiče nas da zamislimo ono čemu težimo. Mi smo društvena bića i biološki smo stvoreni za kontakt sa svijetom. Svako čulo nas vodi ka susretu, a kroz taj susret stičemo jasniju predstavu o tome ko smo.
Kroz priču, estetiku, jezik, pokret i scenografiju – pozorište, kao ukupna umjetnička forma, može da nam pokaže šta je nekada bilo, šta sada jeste i kakav bi naš svijet mogao da bude."