Đogo: Srbi samoorganizovanjem utvrdili temelje Republike Srpske
- Sjećam se, kao desetogodišnji dječak, da je mojim roditeljima prvi put sinulo ispred očiju nakon 1. marta 1992. godine sa kakvim zlom se suočavaju. Sve do ubistva srpskog svata, oni su smatrali da je sa kolegama sa kojima su proveli 10, 12, 15 godina u kancelarijama, ipak moguće naći zajednički jezik ili bar neku ljudsku notu - rekao je Đogo.
Prema njegovim riječima, ubistvo srpskog svata Nikole, iz plemenite, svešteničke porodice Gardović, koji je bio prijatelj porodice Đogo, bacilo je potpuno novo svjetlo.
- Roditelji su mi pričali o čuvenim zabavama i druženjima u tadašnjem hotelu "Bristol" koje su zbližavale sve ljude. Ali, kada se dogodilo ubistvo srpskog svata na Baščaršiji kod Stare crkve, oni su zapravo u tatinoj novinarskoj redakciji i u tadašnjoj Narodnoj banci, gdje je mama radila, shvatili sa čime se suočavaju - prisjetio se Đogo.
ŠTA ĆE SRPSKA ZASTAVA NA BAŠČARŠIЈI?
On je istakao da su reakcije njihovih kolega i poznanika bile - šta će srpska zastava na Baščaršiji?
- Kad vam neko kaže da je legitimno ubiti nekoga samo zato što nosi srpsku zastavu i da to opravdava čin da nekome oduzmete život, vama je jasno da bi zapravo taj neko svakome, uključujući i vas, oduzeo život samo zato što ste to što jeste, a ne zato što ste vi nešto učinili - naveo je Đogo.
On je podsjetio da se radilo o običnoj svatovskoj koloni u kojoj se zastava uvijek nosila, te napomenuo da je svaka vjerska i nacionalna zajednica u BiH imala svoju zastavu koja je obično isticana u ovakvim prilikama.
- Svako ima pravo da u veselu svadbenu povorku ponese zastavu koju hoće. Može neko da nosi zastavu Saudijske Arabije, pa ga niko ne dira, niti ga poprijeko gleda. Ali, kada vam neko kaže da je legitimno ubiti nekoga zato što nosi srpsku zastavu na Baščaršiji pored Stare crkve, najstarije bogomolje u Sarajevu, postaje vam jasno da nije više u pitanju neki politički nesporazum koji će se riješiti, nego da se neko spremio na zlo - naveo je Đogo.
On smatra da je to ključni impuls koji se i dan-danas pomalo zaboravlja.
KOLEKTIVNI ZAPAD SVRSTAO SE NA STRANU NESRPSKIH NARODA
Prema njegovim riječima, ta dinamika je išla tako što se međunarodna zajednica uključila, a do danas su istoriografi i istoričari rasvijetlili i uticaj kolektivnog zapada koji je obećao kompletnu BiH isključivo nesrpskim narodima i onemogućio Srbe da bar ostanu u nekoj asimetričnoj konfederaciji unutar koje bi im se dala prava da žive u istoj državi i u istoj zajednici sa Srbima u Srbiji i Crnoj Gori.
- Nakon tog crnog marta, april počinje sa prvim ozbiljnim vojnim puškaranjem, da bi početkom maja muslimanske paravojne snage izvršile masakr nad golobradim pripadnicima bivše ЈNA - rekao je Đogo.
On je naveo da su njegovi roditelji i tada gajili nadu da sve to neće dugo trajati i vjerovali da je dobro u ljudima jako da ga zlo ne može nadvladati.
- Tek kada su se suočili sa onim snimcima na kojima neko /Murat Šabanović u telefonskom razgovoru sa muslimanskim liderom Alijom Izetbegovićem, koji je prenosio sarajevski radio/ javno prijeti da će dići branu na Drini i potopiti Višegrad, zatim sa snimcima iz Dobrovoljačke ulice u kojima nenaoružani regruti, među kojima su bili i Makedonci, i Hrvati, i Slovenci, čak i nekoliko muslimana, bivaju napadani, ubijani, strijeljani i maltretirani, jer ih je muslimanska vlast označila kao legitimne vojne ciljeve, bilo je sasvim jasno da će u takvoj BiH svako ko ne bude u stanju da se brani, u očima ogromnog dijela /ne/ljudi biti legitimna meta - rekao je Đogo.
SRPSKA DRŽAVA REPUBLIKA SRPSKA – GARANT SLOBODE SRPSKOG NARODA
On je naveo da je tada krenulo ono što niko nije planirao - samoorganizovanje Srba.
Đogo je podsjetio da je njegov otac Risto, koji je radio kao novinar u Radio Sarajevu otišao na Pale, ponijevši sa sobom samo diktafon. Đogo kaže da je njegov otac zajedno sa kolegama počeo da sakuplja tehniku kako bi ubrzo formirali Srpsku novinsku agenciju - SRNA, Srpsku radio-televiziju, a potom i televizijski Kanal "S".
- Ti ljudi, uključujući i pokojnog Miodraga Taranu, osnivača SRNA filma, krenuli su sa onim dnevnikom sa Grbavice. To nije bio skeč, nego oni nisu imali svoj televizijski studio - navodi Đogo.
On objašnjava da su Srbi u to vrijeme morali da se snalaze i da koriste ono što se zateklo.
- Morali smo da pravimo našu državu, samo sa jednim impulsom, a to je da ne dozvolimo da budemo žrtve. I to je, mislim, i dan-danas važno za Republiku Srpsku - istako je Đogo.
On smatra da je i nakon više od 30 godina ostalo u političkom životu da Srbi isključivo reaguju kad im neko prijeti oružjem i da će ih uništiti ili protjerati sa vjekovnih ognjišta, zbog čega stalno i jasno poručuju da su ovdje svoji na svome.
- Nikad nisam čuo nekoga da je odavde krenuo sa ma kakvom agresivnom izjavom, da je pozivao na bilo kakvu agresiju prema nekome u Federaciji BiH. Doslovno želimo da živimo slobodno kao Srbi, da nas niko ne dira i dokle god je to neko u stanju da prihvati, nama će biti drag i bićemo u stanju da zaista budemo ljudi otvorenog srca. Tog trenutka kad nam neko kaže da nemamo pravo da živimo kao Srbi, u nama se rađa taj slobodarski gen i impuls da ne damo na sebe, a ne želimo ništa loše nikome - poručio je Đogo.
On je istakao da srpski narod i svi ljudi dobre volje danas imaju Republiku Srpsku, a prije tridesetak godina Srbi su morali da odbrane elementarno ljudsko dostojanstvo i da, ako treba, podnesu i najveće žrtve, samo da ne budu robovi, jer je za njih sloboda suština svega.