Mladi matematičar iz Doboja predaje u Belgiji i prenosi znanje gimnazijalcima iz svog grada (VIDEO)
Svoje znanje nesebično dijeli i sa mladim gimnazijalcima, zainteresovanim za nauku koja nije samo računanje, nego i način razmišljanja i razumijevanja svijeta kroz logiku.
Od školskih klupa u Doboju, preko fakulteta u Novom Sadu, do univerzitetskih amfiteatara u Gentu gdje je zaposlen kao predavač na Fakultetu za inženjerstvo i arhitekturu - put je matematičara Srđana Lazendića.
Brojevi su mu oduvijek bili "jača strana", ali se istinska ljubav prema matematici razvila tek u trećem razredu srednje škole.
- Nema oblasti gdje matematika ne može da nađe primjenu i nije uopšte upitno koliko je ona apstraktna. Zašto je matematika danas još uvijek bauk, rekao sam da matematika iziskuje rad, u istoriji vi preskočite jednu oblast, drugu ćete savladati, ali u matematici to nije moguće - priča Lazendić.
Kao doktor nauka, svoj rad posvetio je istraživanju i prenošenju znanja studentima.
Ipak, kaže vještačka inteligencija na velika vrata ulazi u sve sfere našeg života, pa ni matematika nije izuzetak.
- Јoš uvijek jedna dobra stvar je što čet GPT nije toliko dobar kada je u pitanju matematika. Kad pripremim neke zadatke za studente, zadam mu to, da vidim da li je u stanju to da riješi, ali još uvijek ne - ističe Lazendić.
Četvrt vijeka Sonja Stanojević u dobojskoj Gimnaziji radi kao profesor matematike.
Interesovanja učenika, kaže za matematiku, ne manjka, ali tek rijetki poput Srđana svoj put dovedu do univerzitetskih katedri u inostranstvu.
- Nadam se da će Srđan danas biti inspiracija za većinu ovih đaka da i oni budu što bolji i da naprave što bolje rezultate i da dostojno pronose i ovu školu i naš grad - rekla je Stanojevićeva.
Iako živi daleko od rodnog grada, ističe da su upravo Doboj i ljudi iz njegovog okruženja bili temelj za uspjeh, zato svoja znanja nesebično dijeli sa dobojskim gimnazijalcima.
- Oduvijek sam volio matematiku, jer je to da igra brojeva - kaže Boško Petković, učenik četvrtog razreda.
Od malena, Srđan je dijete za primjer, na njegov račun stizale su samo pohvale, kaže otac.
- Ponosan sam normalno, on je prošao težak život, znate poslije rata i ono sve, hvala dragom Bogu, mi smo uspjeli, ali i on - ponosno kaže Goran Lazendić, Srđanov otac.
Vođen željom za stalnim napretkom, Srđan kaže u matematici nema kraja učenju, kombinacije brojeva su neiscrpne, a svaki rezultat nova neizvijesnost.