Plotan: Centralne banke će prevazići geopolitičke izazove ako nauče da igraju "Riziko"
- Zamislite da ste ekonomista u centralnoj banci i umjesto da gledate u eksel tabele i složene ekonometrijske modele, gledate u mapu svijeta i plastične tenkove na njoj, s kockicama u ruci. Ispred vas se nalazi mapa popularne igre "Riziko", samo adaptirana na realne okolnosti u svijetu. Međutim, vaš cilj nije da osvojite svijet i postanete novi Napoleon, već da održite stabilnost nacionalne ekonomije dok se cijela tabla trese. Osim što je to zabavna `tim-bilding` aktivnost, ovo bi vrlo lako moglo biti budućnost monetarne politike - naveo je Plotan u kolumni.
Kolumnu Plotana Srna prenosi u cijelosti:
Tradicionalni makroekonomski modeli analiziraju gotovo savršeno uređen svijet, što stvarni svijet svakako nije. Geopolitički šokovi sada se prenose na finansijska tržišta i realnu ekonomiju za svega nekoliko minuta, dok puni efekat monetarne politike i dalje stiže u prosjeku tek nakon 18 mjeseci.
Od rata u Ukrajini, preko rivaliteta SAD i Kine, do postavljanja novih sankcija, globalni geopolitički izazovi pokazuju da se nacionalne ekonomije ponašaju manje kao udžbenički primjeri, a više kao protivnici u strateškoj igri.
Možda bi centralni bankari trebalo da pozajme koju stranicu od vojske i okušaju se u ratnim simulacijama.
Na isti način na koji vojska igra simulacije da se pripremi za rat, centralne banke bi mogle da igraju igre kako bi se pripremile za spoljne šokove, poremećaje na tržištima i ekonomske padove u periodima visoke geopolitičke neizvjesnosti.
Svi smo upoznati s društvenom igrom "Riziko". Ratne simulacije su zapravo veoma slične. One uključuju mapu, realan scenario, dva ili više igrača, skup pravila, realne ciljeve i kockicu koja unosi element slučajnosti.
Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva definiše ratne simulacije kao "tehniku donošenja odluka koja obezbjeđuje strukturisano, ali intelektualno oslobađajuće okruženje u kojem je bezbjedno griješiti, kako bi se ispitalo šta funkcioniše, a šta ne, i to obično po relativno niskoj cijeni".
Šezdesetih godina prošlog vijeka Pentagon je sproveo seriju tajnih simulacija, poznatih kao "Sigma I-64" i "Sigma II-64", kako bi predvidio ishod američkog vojnog angažovanja u Vijetnamu.
Rezultati simulacija su, između ostalog, pokazali da čak ni pola miliona američkih vojnika ne bi obezbijedilo pobjedu, da će vazdušna moć imati ograničen strateški uticaj i da će se javno mnjenje oštro okrenuti protiv rata. Pošto su simulacije sa zapanjujućom tačnošću predvidjele gotovo sve ishode rata, H.R. Makmaster ih je opisao kao "jezivo proročanske".
Ratne simulacije očigledno nisu kristalna kugla i sigurno ne mogu centralnim bankama da kažu za koliko baznih poena treba da se promijene kamatne stope. Ali ono što mogu da postignu efikasno jeste da razbiju ograničenje konvencionalnih ekonomskih modela i primoraju donosioce odluka da se suoče s neprijatnim, visokouticajnim mogućnostima.
Neke institucije već počinju da eksperimentišu sa strukturisanim strateškim simulacijama. Evropska centralna banka koristi scenarijsko horizontalno skeniranje, federalne rezerve povremeno sprovode geopolitičke testove rizika, a banka Engleske analizira domino efekte rizika. Međutim, ove vježbe su ograničene i često odvojene od osnovnih procesa formiranja politike.
Ambiciozniji pristup bio bi integracija ratnih simulacija u redovne monetarne rasprave, slično tome kako vojska uključuje takozvanu analizu "crvenih timova" u svaku veću operaciju. Ratne simulacije koje bi sprovodile centralne banke mogle bi okupiti ekonomiste, strategiste, diplomate i tehnologe u istoj prostoriji kako bi razgovarali o različitim politikama.
U multipolarnom svijetu, u kojem se monetarna politika sve više prepliće s geoekonomijom i bezbjednošću, pristup kroz ratne simulacije bi primorao kreatope monetarne politike da razmotre kako mogući spiralni efekti sankcija, poremećaj pomorskih ruta, izborni šok ili prekid globalnih lanaca snabdijevanja utiču na finansijska tržišta i realnu ekonomiju.
Ratne simulacije ne bi samo obavijestile centralne banke o mogućim geopolitičkim razvojima, već bi ponudile i prijedloge za konvencionalne i nekonvencionalne monetarne odgovore.
U novembru 2008. godine, prilikom posjete Londonskoj školi ekonomije, kraljica Elizabeta Druga pitala je ekonomiste: "Zašto niko nije vidio da ovo dolazi?", misleći na finansijsku krizu 2008. godine.
Nekoliko mjeseci kasnije, Britanska akademija joj je poslala formalno pismo s odgovorom. U njemu je navedeno da je kriza nastala zbog "neuspjeha kolektivne mašte mnogih pametnih ljudi".
Da bi se izbjegle slične ekonomske epizode u budućnosti, centralne bankare treba podsticati da razmišljaju izvan dominantne ekonomske škole mišljenja, a ratne simulacije su jedan od mogućih intelektualnih puteva.
Centralna banka BiH i Narodna banka Srbije već uključuju geopolitičke rizike u svoje redovne analize, jer su već poučene bolnim lekcijama iz hiperinflacije devedesetih. Međutim, prelazak na ambicioznije ratne simulacije, koje bi okupile ekonomiste, diplomate, stručnjake za energetiku i bezbjednost, omogućio bi im da idu korak dalje.
Timovi Centralne banke BiH i Narodne banke Srbije mogli bi u jednoj simulaciji igrati scenario u kojem dolazi do naglog poremećaja snabdijevanja energentima iz Rusije ili Bliskog istoka, praćenog novim sankcijama.
U takvoj igri bi se vidjelo kako brzo inflaciona očekivanja mogu da se odsidre, kako devizne rezerve reaguju pod pritiskom i koji bi kombinovani odgovori /konvencionalne kamatne stope, makroprudencijalne mjere ili nekonvencionalne intervencije/ bili najefikasniji prije nego što šok postane nekontrolisan.
Na taj način bi se unaprijed identifikovale slabe tačke i pripremili protokoli koji danas nedostaju. Ratne simulacije nisu garancija savršenih odluka, ali su moćan alat da se izbjegne ponavljanje istorijskih grešaka i da se kolektivna mašta ekonomista konačno probudi.