"Aleksandrova galerija" u Banjaluci - mjesto za uživanje i u kafi i u umjetnosti (VIDEO)
Aleksandar Bošnjak izgubio je sluh još kao beba, a kist i boje postali su njegovo omiljeno sredstvo izražavanja sve do dana kada je postao i akademski slikar. Sa samo šest godina, inspirisan Van Gogovim djelima, naslikao je portret u ulju. Dječija radoznalost vodila ga je otkrivanju za njega novih tehnika među kojima je slikanje plastelinom.
- Već kao mali počeo sam da eksperimentišem sa raznim bojama. Svojim remek djelom smatram slikanje plastelinom sa samo pet godina. Slučajno sam otkrio da se na TA peći tope moje plastične igračke i onda mi je na pamet palo da stavim plastelin na papir i pomoću viljuške i tupog noža oblikujem talase. Tako je nastao moj prvi kvalitetan rad - priča Bošnjak.
Po završetku Akademije umjetnosti, zbog njegove sklonosti perfekcionizmu, omiljena tehnika bila je grafika, koja je veoma zahtjevna za realizaciju. Zatim je, nakon pauze od nekih 14 godina, odlučio da ponovo krene ispočetka i otkrio akvarel tehniku, koja je naizgled jednostavna, ali po njegovom mišljenju, najzahtjevnija, jer voda ne oprašta greške.
- Akvarel, sa kojim trenutno radim mi daje lakoću i mirnoću i to je onaj osjećaj kad dođeš, poslije burnog dana, posmatraš pejzaž i uživaš u njemu, e takav je moj osjećaj prilikom rada sa akvarelom - kaže Aleksandar.
U želji da približi umjetnost ljudima i da ih navede da se malo duže zadrže u posmatranju slika, Aleksandar je došao na neobičnu ideju: da na jednom mjestu objedini galeriju, uramljivanje slika i kafić. Razlozi su vrlo praktični: trebao mu je prostor za izlaganje više od 2.000 vlastitih radova, trebalo je da ih prije toga urami, što bi ga, da je to drugima plaćao, dovelo do bankrota, a želio je da kreira prostor u kome bi se ljudi osjećali prijatno i duže zadržavali.
- Malo sam razmislio o tome na koji način bih mogao da zadržim ljude, koji uđu u taj prostor i da ne izađu kroz 2, 3 minute, već da ih malo duže zadržim. I onda se tu stvorila ideja za kafe bar, da mogu da sjednu, popiju piće i uživaju u umjetnosti, koja je tu prikazana - dodaje ovaj umjetnik.
"Aleksandrova galerija" posebna je i po tome što u njoj rade njegovi dugogodišnji prijatelji, koji, takođe, imaju oštećen sluh. Iako su bili skeptični kako će se snaći na novom poslu, uz Aleksandrova ohrabrenja i podršku, zajedno su prošli obuku za barmene i sad se odlično snalaze.
Komunikacija sa gostima nije problem, putem ceduljica ili gestikulacijama brzo se sporazumiju.
Kao slobodan umjetnik, Aleksandar zna koliko je teško naći prostor za izlaganje radova, pa namjerava da svoj prostor ustupi i drugim umjetnicima. Već krajem maja Aleksandar planira da postavi prvu izložbu svojih akvarela. Pored toga, ima planove i za brojne radionice za djecu i odrasle.
Kaže da je ovo prvi korak ka ostvarenju njegovih snova, na profesionalnom planu. Cilj mu je da kroz nove tehnike, kao što su ulje, akril i vajarstvo, u kojima se do sada nije oprobao, iskaže sve što nije mogao do sada da iskaže.