Slučaj "Duraković" - još jedna sramna presuda Suda BiH
Iako je dokazano da je Duraković rukovodio akcijom u kojem su počinjeni zločini nad Srbima, za apelaciono vijeće nije bilo dovoljno dokaza da je kriv za djela, koja su mu stavljena na teret.
Ovo paradoksalno obrazloženje još jednom je potvrdilo surovu praksu - pred Sudom BiH nema komandne odgovornosti za Bošnjake.
Žrtve i njihove porodice, kao i javnost u Srpskoj, očekivano revoltirani ishodom ovog sudskog procesa.
Dana Mašić gledala je kako joj ubijaju sina Željka od 14 godina. Ni sahraniti ga nije mogla, odveli su je u logor. Na očigled sedmogodišnje Ivane Tupeše ubijeni su joj djed i dvije bake, ranjena je u obje noge, a nakon pet mjeseci zatočeništva i bez majke je ostala.
Njihovu golgotu BH tužilaštvo nije ni dokumentovalo u optužnici, a so na njihove rane vijest je ni da za ubijenu Darinku Pjević pravde nema …
- Mog sina Željka su ubili, ja sam bila ranjena, ćerka mi je ranjena. Ogorčena sam, teško sam ogorčena na nepravdu - priča Dana Mašić.
- Oduzeli su mi djetinjstvo, mladost, ljubav, porodicu, zdravlje, sve...I da niko ne odgovara je toliko bolno i sramotno. Ne znam šta smo i očekivali kad su i predsjedavajuća Sudskog vijeća i tužilac Bošnjaci - dodala je Ivana Tupeša, žrtva napada.
Za obrazloženje Amele Huskić, predsjedavajuće vjeća Apelacionog suda, malo je reći da je sramotno, na paradoksu zasnivana oslobađajuća presuda...
- Za vijeće nije sporno da je optuženi rukovodio akcijom. Međutim niti jedan od provedenih dokaza ne ukazuje da je informaciju o ubistvu D. Pjević i paljenju kuća u selu došla do njega posredno ili neposredno - navela je Huskić.
Da li su dokazi zaista manjkali, ili se postupajući tužilac DŽevad Muratbegović, nije ni potrudio da ih pribavi? Komandna odgovornost na Sudu BiH, kada su u pitanju bošnjački oficiri, definitivno je pretvorena u pravnu farsu.
- Prosto je nenormalno ovakvo obrazloženje Suda BiH i nije to prvi put. Nakon ovakvih niza presuda nama kao institucijama Republiike Srpske ne preostaje ništa drugo nego da dokumentujemo zločine i ostavimo trajni trag šta se dešavalo - naveo je Viktor Nuždić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić rekao je da je današnjom oslobađajućom presudom Ramizu Durakoviću za zločine nad srpskim civilima u Čajniču, BiH definitivno prestala da postoji.
- Sud BiH je pokazao još jednom da ubijati srpske žrtve je nešto što se u ovakvoj BiH prašta - poručio je Kojić.
Sramnom nizu ponižavajućih presuda i dvostrukim aršinima nema kraja, od haškog preko sarajevskog sudovanja. Da je Sud BiH mehanizam za zlostavljanje Srba, poručuju i iz krugova srpskih političara…
Poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milorad Kojić istakao je da sudije koje su odlučivale u Apelacionom vijeću Suda BiH nemaju ni stida ni srama.
- Duraković je učestvovao u akciji, a navodno nije znao, a Radovan Karadžić koji fizički nije bio na nekom prostoru ili Slobodan Milošević su presuđeni za ratne zločine - napomenuo je Kojić.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić rekao je danas da je oslobađajuća presuda bošnjačkom generalu Ramizu Durakoviću još jedan dokaz da nema pravde za srpske žrtve.
- Nakon prvostepene presude kojom je postupak morao da bude vraćen na početak moglo se i očekivati kojim pravcem ide ovaj proces i to se i obistinilo - rekao je Ostojić.
To i najavljuje Durakovićev advokat Denis Ajkić, a obeštećenje za skoro dvije godine koje je Ramiz Duraković proveo u pritvoru plaćaće i Srbi, poreski obveznici. Za 24 žrtve krvavog 14. februara 1993 ni obeštećenja, ni pravde.