Mandić položio vijenac na spomen-obilježje u Kamniškoj Bistrici u Sloveniji (FOTO)
Tokom svoje posjete Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj, Mandić je, uz predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića, imao priliku da razgovara sa administratorom Mitropolije – episkopom buenosajreskim i južnocentralnoameričkim Kirilom.
Mandić je iskoristio priliku i da se zahvali svojim kolegama političarima iz Republike Slovenije koji su prisustvovali službi, a čijim je zalaganjem, između ostalog, podignuta kapela u Kamniškoj Bistrici.
Ovim povodom, Mandić je izrazio uvjerenje da će Crna Gora na putu ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji usvajati i sve one evropske tekovine koje se tiču osude zločina svih totalitarnih režima tokom i nakon Drugog svjetskog rata, jer se upravo to pokazalo kao ključni recept za pomirenje Starog kontinenta.
Upravo je njegovanje kulture sjećanja na nevino stradale način da se zaliječe sve one rane koje već generacijama dijele naše društvo. U tom kontekstu, Mandić je napomenuo da je stranka na čijem je čelu već dva puta inicirala usvajanje Rezolucije o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima, shodno Rezoluciji Savjeta Evrope 1481/2006, i iskazao uvjerenje da ćemo vremenom obezbijediti potrebnu većinu kako bi Crna Gora usvojila i ovu evropsku tekovinu, kao prva naredna članica EU.
Predsjednik Mandić se dan ranije, prilikom promocije knjige "Stradalni put – hronika Golgote naroda Crne Gore i Boke 1944–1945" autora prof. dr Srđe Trifkovića, obratio prisutnima u parohijskom domu Hrama Svetih Ćirila i Metodija u Ljubljani.
Njegovo obraćanje objavljujemo integralno:
“Večeras smo sabrani ne samo na promociji jedne knjige, nego pred jednim velikim i bolnim svjedočanstvom. Knjiga profesora dr Srđe Trifkovića “Stradalni put – hronika Golgote naroda Crne Gore i Boke 1944–1945“ nije obična istorijska studija. Ona je poziv da se jedna dugo prećutkivana rana našeg naroda pogleda u oči - mirno, dostojanstveno, bez mržnje, ali i bez straha od istine.
Taj stradalni put, od Crne Gore i Boke, od Vezirovog mosta do Zidanog mosta i slovenačkih stratišta, nije bio samo vojničko odstupanje. To je bila golgota jednog naroda, sveštenstva, ranjenika, porodica, ljudi koji su u vrtlogu kraja Drugog svjetskog rata ponijeli sa sobom nadu da će sačuvati život, a mnogi od njih nijesu dobili ni sud, ni grob, ni ime na krstu.
Zato je ova knjiga važna. Ona ne otvara stare rane da bi nas ponovo dijelila, nego da bi pokazala da nema istinskog pomirenja bez istine. Ne može se graditi zdrava budućnost na ćutanju. Ne može se tražiti bratstvo ako se bratu ne prizna bol. I ne može država biti pravedna ako zaboravi svoje stradalne građane, ma kako se oni zvali, kojoj vojsci pripadali, kojom se idejom vodili ili kakvu sudbinu nosili.
U tom smislu, profesor Trifković je ovim djelom učinio važan naučni, ali i ljudski posao. Kako je istaknuto i na samoj promociji u Podgorici, riječ je o djelu koje teži objektivnom, činjenicama potkrijepljenom i smirenom sagledavanju tragičnih događaja s kraja 1944. i prve polovine 1945. godine. Upravo takav pristup nam je potreban - ne vika, ne osveta, ne nova podjela, nego istina koja liječi.
Posebno želim da istaknem značaj svih onih koji su decenijama čuvali sjećanje kada je bilo lakše ćutati: naše Crkve, blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, mitropolita Јoanikija, porodica stradalih, istraživača, svjedoka, kao i ljudi poput Dušana Niklanovića i Čeda Vukmanovića, koji su svojim radom i svjedočenjem skidali veo zaborava sa ove tragedije.
Večeras, u parohijskom domu Hrama Svetih Kirila i Metodija, poput ovih velikih svetitelja, mi šaljemo jednu bratsku i hrišćansku poruku: pamtimo, ali ne mrzimo; tražimo istinu, ali ne tražimo osvetu; poštujemo žrtve, ali ne želimo nove podjele.
Neka ova knjiga bude još jedan kamen u temelju kulture sjećanja, ali i temelj budućeg pomirenja. Neka pomogne da svako nevino stradanje dobije svoje ime, svaka žrtva svoju molitvu, svaka porodica pravo na istinu, a naše društvo snagu da se uzdigne iznad ideoloških rovova prošlosti.
Profesoru Trifkoviću čestitam na ovom značajnom djelu, a svima koji su pomogli da ono dođe pred čitaoce izražavam duboku zahvalnost.
Vječan pomen svim nevino postradalima.
Neka njihova žrtva bude sjeme našeg pomirenja, naše sabornosti i naše odgovornosti pred Bogom, istorijom i potomcima.“