Može li afrička selekcija osvojiti Mundijal 2026? "Plavi" Stevanović za RTRS: Afrički timovi vjeruju u titulu (VIDEO)
Afričke selekcije odavno nisu autsajderi na Svjetskim prvenstvima, a najbolji primjer je Maroko, koji je prije četiri godine igrao u polufinalu. Kolo prije kraja grupne faze Mundijala 2026., Marokanci su uz Ganu i Egipat, već osigurali plasman u nokaut takmičenje, a veoma blizu su i Obala Slonovače, Alžir, Kongo i Zelenortska ostrva.
- Radio sam na afričkom kontinentu, u selekciji Gane, tako da jako dobro poznajem taj fudbal i dobri rezultati na ovom Svjetskom prvenstvu, za mene, nisu iznenađenje. Fudbal je u Africi, postao kultura, način življenja. Veliki broj afričkih igrača je rođen u Evropi. Imate primjer Maroka, gdje je preko 20 igrača rođeno van granica svoje države. Oni su trenirani i vaspitani u tim "evropskim sistemima". Žao mi je što nema Nigerije, koja ima sjajnu reprezentaciju. Sve afričke selekcije se ozbiljno bave fudbalom, puno evropskih klubova tamo ima svoje akademije, skaute...Moram da izdvojim Zelenortska ostrva, reprezentaciju koja me oduševila svojim pristupom, borbenošću, disciplinom..Ostavili su sjajan utisak za sada. Ostali timovi su prisutni tu na velikoj sceni, već duži niz godina, poput Maroka, Obale Slonovače, Egipta, Gane. Senegal je imao tešku grupu, imaju problema u Savezu, nadam se da će proći nekako u drugi krug jer imaju stvarno ozbiljne igrače - kaže Stevanović za RTRS.
Uspjeh Maroka od prije četiri godine, srušio je psihološku barijeru i pokazao da afrički timovi i protiv najjačih mogu igrati hrabro, organizovano i zrelo. Ono što im nedostaje je taktička disciplina i mirnoća u završnici kako bi izdržali ritam najvećih.
- Problem je to veliki, koji će, iskreno, teško prevazići. Pokušaću da objasnim. Јednostavno, padnu u jednom periodu utakmice nevjerovatno i izgube taj kontinuitet i to se ponavlja. To im je u mentalitetu, karakteru, indentitetu njihovom. Sjajan primjer je utakmica Obala Slonovače – Njemačka, gdje ekipa Emersea Fajea igrala odlično 60-70. minuta i onda pad i izgubi dobijenu utakmicu. E sad, Maroko je primjer da se to može prevazići i da se ekipa može podići na jedan viši nivo, ali trebaće vremena za plasman u finale i osvajanje titule neke afričke selekcije, iako oni vjeruju da mogu do završnice, pa i pehara - kaže Stevanović
Problem jeste discpilina u igri, ali ono što izdvaja afričke selekcije od drugih je fizička snaga, brzina i nevjerovatna motorika. Stevanović nam je podijelio svoje iskustvo dok je bio selektor Gane ( 2011-2012).
- Mikael Esijen je mogao dvije utakimice zaredom da odigra. Mislim da je to bilo negdje i naučno dokazano. U životu nisam vidio ništa slično. Zatim Sulej Muntari i Asamoa Đijan, fantastični igrači, ogroman radijus kretanja. Kvadu Asamoa, koji se dokazao u Јuventusu, i da ih sad ne nabrajam sve... Svi su oni imali fantastične fizičke predispozicije - dodaje "Plavi" Stevanović.
Gana se izdvaja kao jedna od najambicioznih afričkih selekcija. Imaju dobru odbranu i brzu tranziciju, odlične pojedince, ali im nešto nedostaje..
- Gana je tu, može da iznenadi iz drugog plana. Ima sjajne igrače, Semenjo i Aju igraju u Engleskoj, Parti je bio u Arsenalu, obratite pažnju na mladog Јirenkija, igra u Nordsjelandu, biće veliki igrač. Poznajem DŽordana Ajua, trenirao sam ga, ali mislim da ovoj generaciji nedostaje jedan centarfor, tipa Asamoe Đijana, koji je razbijač u šesnaestrcu, odlično igra glavom, mislim da im fali jedan takav igrač za nešto više - ističe Stevanović
Mnogi afrički fudbaleri, ističu da je rezultat Maroka iz 2022. promijenio način razmišljanja u svlačionicama u brojnih afričkih selekcijama. Marokanci na turnir sada idu sa namjerom da pobjeđuje i da se nikoga ne boje. „ To je stav generacije koja ima iskustvo velikih utakmica, igrače iz jakih evropskih liga i jasnu vjeru u vlastiti kvalitet“ poručuje Stevanović.
- Maroko je najstabilnija reprezentacija. Imaju iskustvo sa predhodnog Mundijala. Protiv Brazila su dominirali u većem dijelu utakmice. Imaju supertalentovane igrače, koji igraju u najjačim klubovima, osvajaju Ligu šampiona. Njima dajem najveće šanse da mogu dogurati daleko od afričkih selekcija - zaključio je Stevanović.
Prošireni turnir u Meksiku, SAD-u i Kanadi okupio je 48 reprezentacija, od kojih je 10 iz Afrike. Dobili su više mjesta, više prilika i veći prostor za iznenađenja, što su za sada aspulotno iskoristili.
Goran "Plavi" Stevanović odigrao je preko 150 utakmica za Partizan, sa kojim je osvojio dvije titule šampiona Јugoslavije (1985-86 i1986-87) i Kup Јugoslavije ( 1988-89).
U Španiji je nosio dres Osasune i više portugalskih klubova.
Tokom trenerske karijere, vodio je Partizan, bio je selektor Gane, mlade reprezentacije Srbije, Tadžikistana..
Razgovarao: ALEKSANDAR KOLUNIЈA