Svjedočanstvo Slavke Matić o stradanju njene porodice u Bjelovcu: U jednom danu izgubila sam obje kćerke i muža (FOTO)
Slavka je rođena 1945. godine i cijeli život provela je u Bjelovcu, kod Bratunca. Sa suprugom Radivojem podigla je dvije kćerke, Snežanu i Gordanu, na koje je i danas, dok govori o njima, jednako ponosna.
- Slagale su se lijepo, slušale me. Bile su plemenite. Komšije i svi su se divili kako su me poštovale - prisjeća se.
Iako su bile sestre, bile su potpuno različitog karaktera. Gordana je bila živahna, voljela je pecanje, igranke, pjesmu i druženje. Snežana je bila tiša, mirnija i povučenija. Porodica je živjela skromno, ali složno, sve dok rat nije stigao i u Bjelovac.
Prije rata, kaže Slavka, Bjelovac je bio uglavnom naseljen Srbima. Nesporazuma, kaže, nije bilo sa komšijama drugih nacionalnosti.
"Sretnemo se, pozdravimo se… Ti svojim putem, ja svojim."
Međutim, kako su sukobi zahvatali Podrinje, život se mijenjao iz dana u dan. Napadi na srpska sela postajali su sve učestaliji.
Slavka je, 14. decembra 1992. godine, rano ujutru krenula prema školi, gdje je pomagala u zbrinjavanju izbjeglica. Na pola puta počela je jaka pucnjava.
Sklonila se u školsku zgradu, a kada je pokušala da se vrati, ispred nje su bili dim, vatra i zapaljene kuće. Sa svih strana odjekivali su pucnji i povici napadača:
"Predajte se četnici, sve ćemo vas pobiti žive!"
Taj dan, u napadu snaga takozvane Armije Bosne i Hercegovine iz Srebrenice, u Bjelovcu je ubijeno 68 srpskih mještana.
- Nema kuće da nije neko ranjen, koji je bio tu, da nije poginuo - svjedoči Slavka.
Do svoje kuće uspjela je da dođe tek sutradan.
Prvo je zatekla supruga Radivoja. Ležao je mrtav ispod jabuke.
Tijelo kćerke Snežane zatekla je na stepeništu. Bila je pogođena s leđa i teško ranjena. Prema Slavkinom svjedočenju, još je bila živa kada su do nje stigli prvi ljudi, ali je nedugo potom podlegla povredama. Slavka svjedoči i da su je napadači, dok je još davala znake života, ispitivali i nožem mučili tražeći da kaže ko se nalazi u kući.
Kćerku Gordanu pronašli su u kupatilu. Pokušala je da se spase, ali je pogođena s leđa u predjelu srca. Do kupatila je stigla samo da izdahne.
- Ostala sam bez muža, bez dvije kćerke, bez kuće - govori nam Slavka.
Poslije napada njihova kuća je spaljena. Za jedan dan nestala je porodica i sve ono što su godinama stvarali.
Ipak, Slavka nije napustila Bjelovac. Obnovila je kuću i nastavila da njeguje sjećanje na svoje najmilije. Redovno odlazi na groblje, pali svijeće i nosi cvijeće.
- Nikad nisam sama. Oni su uvijek sa mnom u mislima - zaključuje Slavka svoje potresno svjedočanstvo.
Više od tri decenije nakon napada, za ubistvo Radivoja, Snežane, Gordane i ostalih mještana Bjelovca niko nije odgovarao.