Vranješ: Mnogo nepoznanica u odluci sudije pojedinca Evropskog suda u Strazburu, na apelaciju Milorada Dodika
- Posljedica ovakvog ishoda jeste da će stručna i šira javnost ostati uskraćena za stav Suda o nizu složenih pitanja koja se odnose na pravni položaj visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, domet njegovih ovlašćenja i mogućnost sudske kontrole njegovih akata. Riječ je o temama koje već decenijama predstavljaju jedno od najspornijih pitanja u ustavnopravnom i političkom životu BiH, te čije bi razjašnjenje imalo značaj daleko izvan okvira konkretnog predmeta - naveo je Vranješ.
Prema navodima iz apelacije, dodaje on, apelant je ukazivao da je pravosnažno osuđen za krivično djelo koje je u krivičnopravni sistem BiH uvedeno odlukom Kristijana Šmita.
- Istovremeno je osporavao njegov legitimitet i ovlašćenja za donošenje akata takve pravne snage. Bez obzira na različita pravna i politička stanovišta koja o ovom pitanju postoje, nesumnjivo je da se radi o problemu od izuzetnog značaja za pravni poredak BiH, koji do danas nije dobio konačan i opšteprihvaćen sudski odgovor. U dosadašnjoj praksi ESLjP je zauzimao stav da nije nadležan za ocjenu postupanja visokog predstavnika. Međutim, ovaj predmet je otvorio i određena nova pitanja, prije svega u pogledu pravnih posljedica odluka kojima se neposredno mijenja zakonodavni okvir i stvaraju osnovi za krivičnopravnu odgovornost pojedinaca. Upravo zbog toga postojala su očekivanja dijela stručne javnosti da bi ESLjP mogao iskoristiti priliku da se podrobnije izjasni o dometu i granicama ovlašćenja visokog predstavnika sa stanovišta Evropske konvencije o ljudskim pravima - smatra Vranješ.
Navodi da jedno od ključnih pitanja koje ostaje otvoreno jeste pitanje djelotvorne pravne zaštite lica koja smatraju da su im aktima visokog predstavnika povrijeđena ljudska prava.
- Naime, ukoliko domaći sudovi smatraju da nisu nadležni da meritorno preispituju takve akte, a međunarodne sudske instance takođe izbjegavaju da se o tome izjasne, postavlja se pitanje na koji način pojedinci mogu ostvariti pravo na djelotvoran pravni lijek garantovan Evropskom konvencijom. Za ovo pitanje, po svemu sudeći, nisu nadležni redovni sudovi u Bosni i Hercegovini, uključujući i Sud BiH, koji ima status redovnog suda i čija ovlašćenja su ograničena pozitivnim pravom. Praksa Ustavnog suda BiH takođe je uglavnom polazila od stanovišta da se ne može upuštati u ocjenu akata koji ne potiču od domaćih zakonodavnih organa. Sa druge strane, ESLjP se u ranijim predmetima proglašavao nenadležnim ili je izbjegavao da zauzme meritorno stanovište o samom pravnom položaju visokog predstavnika - smatra Vranješ.
Dodaje da se sličan pristup može uočiti i u pravnim sistemima država iz kojih dolaze visoki predstavnici.
- Sudovi tih država uglavnom polaze od stanovišta da se radi o licima koja svoje funkcije obavljaju u okviru međunarodnog mandata, te da njihove aktivnosti u BiH ne podliježu redovnoj kontroli nacionalnih sudova država čiji su državljani. Bez obzira na opravdanost takvog pristupa sa stanovišta međunarodnog prava, ostaje otvoreno pitanje ko je nadležan da obezbijedi sudsku zaštitu licima koja smatraju da su im aktima visokog predstavnika povrijeđena prava garantovana Evropskom konvencijom - poručio je on.
Tako se, dodaje Vranješ, stvara utisak postojanja pravne praznine u pogledu sudske kontrole odluka visokog predstavnika.
- Ukoliko ni domaće ni međunarodne institucije ne smatraju sebe nadležnim za meritorno preispitivanje takvih akata, postavlja se ozbiljno pitanje usklađenosti takvog stanja sa načelom vladavine prava i pravom na djelotvornu pravnu zaštitu. S aspekta zaštite ljudskih prava, od posebnog značaja je činjenica da građani moraju imati pristup mehanizmu koji će omogućiti preispitivanje odluka javne vlasti ili drugih subjekata koji svojim aktima neposredno utiču na njihov pravni položaj. Za pojedinca je od sekundarnog značaja ko je formalno nadležan za određeno postupanje; od suštinskog značaja je postojanje efikasnog pravnog mehanizma koji može otkloniti povredu prava i obezbijediti odgovarajuću pravnu zaštitu - rekao je Vranješ.
Poručio je da posebnu pažnju privlači i dinamika postupanja ESLjP u ovom predmetu.
- Iako Sud, prema dostupnim statističkim podacima, veliki broj predmeta rješava u periodu od više godina (tri do šest) od dana njihove registracije, dok je postupak u ovom slučaju okončan u relativno kratkom roku. Najprije je početkom aprila 2026. godine odbijen zahtjev za izricanje privremene mjere, da bi 14. juna 2026. godine apelacija bila odbačena. Takvim ishodom iscrpljena su i preostala međunarodna pravna sredstva koja su apelantu stajala na raspolaganju. Međutim, bez obzira na procesni ishod postupka, suštinska pravna pitanja koja su ovim predmetom otvorena ostaju i dalje bez odgovora. Јavnost nije dobila stav ESLjP o tome da li i u kojem obimu odluke visokog predstavnika podliježu kontroli sa stanovišta Evropske konvencije, niti da li postoji institucija koja je nadležna da obezbijedi potpunu i djelotvornu zaštitu prava lica pogođenih takvim aktima - rekao je Vranješ.
Zbog toga će ovaj predmet, dodaje on, bez obzira na činjenicu što nije meritorno razmatran pred sudskim vijećem ESLjP, nesumnjivo ostati predmet interesovanja pravne teorije i prakse.
- Pitanje pravnog položaja visokog predstavnika, dometa njegovih ovlašćenja i mehanizama sudske kontrole njegovih akata ostaje jedno od najznačajnijih otvorenih pitanja u ustavnopravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Odgovor na ta pitanja biće od presudnog značaja ne samo za budući razvoj domaće sudske prakse, već i za jačanje načela vladavine prava i pravne sigurnosti u BiH - naglasio je Vranješ.