Dodik: Sjećanje na "Nevesinjsku pušku" je naš štit protiv zaborava i istorijskog revizionizma
Povodom 151 godine od ustanka u Hercegovini, 9. jula 1857. godine u selu Krekovi kod Nevesinja, Dodik je rekao za Srnu da je "Nevesinjska puška" postala simbol otpora, nepokornosti i odlučnosti srpskog naroda da se sloboda brani bez obzira na cijenu.
- To nije samo istorijska činjenica, već zavjet predaka i trajna opomena da se sloboda nikada ne podrazumijeva. Ustanak u Krekovima svjedoči o snazi srpskog naroda koji je, uprkos velikim stradanjima i iskušenjima, sačuvao svoj identitet, vjeru, tradiciju i dostojanstvo - istakao je Dodik.
- Danas, vijek i po kasnije, s dubokim poštovanjem odajemo počast hercegovačkim ustanicima čija je žrtva ostavila neizbrisiv trag u istoriji. Njihov podvig, hrabrost i odlučnost obavezuje nas da čuvamo istorijsko pamćenje, njegujemo kulturu sjećanja i prenosimo istinu budućim generacijama - naglasio je Dodik.
Ako pogledamo u prošlost, kaže on, vidjećemo jednu veliku, istorijsku istinu koju niko ne može pobiti a to je da Srbi nikada nisu bili osvajači, okupatori, tirani, nikada nisu napadali druge narode, nisu prelazili tuđe granice da bi nekoga pokorili, da bi otimali tuđe, već su samo branili svoje - hrabro, ponosno i dostojanstveno.
- Sve naše borbe, ratovi i svi naši ustanci bili su isključivo odbrambeni. Naša jedina 'krivica' kroz vijekove bila je to što nikada nismo prodali vjeru za večeru, što smo čuvali hrišćanstvo i vjeru pravoslavnu, dok su razne imperije kidisale na nas, na naše ime, svetinje i imanja - istakao je Dodik.
On je naveo da je i "Nevesinjska puška" bila iznuda i granica posljednje odbrane srpske zemlje, hrišćanske vjere i srpskog ognjišta od otomanskog okupatora, jer kako Srbi nisu tirani i okupatori, tako nisu ni narod koji trpi teror, nepravdu, stranu čizmu, ponižavanje i ugnjetavanje.
Podsjetio je da je srpski narod podnio najveću žrtvu kroz vijekove, ali nikada nije saginjao glavu, aplaudirao i bacao cvijeće pred okupacionom čizmom, već je uvijek bio na strani pobjednika, pravde i istine.
- Kada smo se borili 1857, pa 1882. godine u Uloškom ustanku uvijek smo se branili od nasrtaja okupatora, kao i 1914. i 1941. kada je Srbin ponovo bio prisiljen da uzme oružje u ruke kako bi zaštitio svoj narod od biološkog uništenja, genocida i fašističkog terora. I u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, srpski vojnik je stao na branik svojih sela i gradova, čuvajući Republiku Srpsku kao jedini garant da se stratišta, jame, logori i klanice za Srbe iz prošlosti više nikada ne ponove - naglasio je Dodik.
On je naveo da je srpska vojnička tradicija duboko utkana u hrišćanski moral i kodeks časti koji nalaže da se neprijatelj pobjeđuje na bojnom polju, nikada mučki i kukavički za slavskim stolom, s leđa, na kućnom pragu, u kolijevci, jer se svetinje, zarobljenici, žene i djeca ne diraju.
- Braneći svoje Srbi su često branili i civilizacijske vrijednosti cijele Evrope, plaćajući slobodu najskupljom mogućom cijenom – milionima ljudskih života. Danas, kada živimo u slobodi, dužni smo da ovu istinu glasno izgovaramo, da ne ćutimo, kao što je ćutala komunistička vlast koja je pod plaštom takozvanog bratstva i jedinstva skrivala zločine i teror nad Srbima. Ne smijemo dozvoliti da nam oni koji su kroz istoriju bili okupatori i zločinci danas pišu udžbenike i mijenjaju uloge žrtve i dželata. Zato je i sjećanje na 'Nevesinjsku pušku' naš štit protiv zaborava i istorijskog revizionizma - rekao je Dodik.
On je naglasio da srpski narod danas ne drži oružje u ruci, jer zna veoma dobro šta je rat i jedino što je uvijek želio jeste mir, stabilnost i napredak za generacije koje dolaze.
"Nikada se nismo kockali sa mirom i prodavali ga za neke svoje ciljeve kao što su to radili drugi da bi nanijeli bol, nesreću i nestanak drugog naroda. I danas smo odlučni da čuvamo ono što su nam preci ostavili. Naše današnje oružje su znanje, rad, razvoj, napredak i ponos sa kojim izgovaramo ime naše otadžbine", poručio je Dodik i naglasio da se Republika Srpska, stvorena u miru, odbranjena u ratu, čuva stabilnošću, prospertitetom i borbom za bolji život svakog djeteta, mladih, studenata, roditelja, penzionera i porodice u cjelini.
On je ukazao da je Republika Srpska jedini garant opstanka srpskog naroda, njegova odbrana dostojanstva i direktni nasljednik zavjetne misli koja je pukla iz nevesinjskih pušaka.
- Čuvajući Srpsku, mi ostajemo dostojni svojih predaka u obavezi pred svojom djecom i budućim pokoljenjima. Sloboda i autonomija srpskog naroda zapadno od Drine nisu i neće biti predmet političke trgovine niti se mogu izbrisati nečijim dekretima. U tome svi politički subjekti moraju da bude odgovorni i jedinstveni. Nažalost, to jedinstveno se teško postiže među Srbima i to je naš usud. Sloga i jedinstvo grade kuću, grad i otadžbinu. Svjedoci smo da nas je razjedinjenost uvijek skupo koštala, a košta nas i danas - istakao je Dodik za Srnu.
On je rekao da Republika Srpska s ponosom baštini slobodarsku tradiciju srpskog naroda, ističući da narod koji zaboravi svoje hrabre junake i ogromnu žrtvu koju smo podnijeli rizikuje da izgubi i svoju budućnost.
- Zato sa posebnim pijetetom odajemo počast hercegovačkim ustanicima, svjesni da njihov zavjet obavezuje i nas da čuvamo mir, jačamo naše institucije, njegujemo jedinstvo i odlučno štitimo interese Republike Srpske i srpskog naroda. Nevesinjska puška je naš trajni podsjetnik da su sloboda, čast i jedinstvo vrijednosti koje nemaju alternativu - zaključio je Dodik.
Prva Nevesinjska puška bio je ustanak podignut u mjestu Krekovi kod Nevesinja 9. jula 1875. godine protiv otomanske vlasti i ubrzo se proširio na cijelu BiH, uz podršku Srbije i Crne Gore.
To je vremenom preraslo u srpsko-turski rat. Na Berlinskom kongresu 1878. godine Srbija i Crna Gora dobile su nezavisnost i teritorijalno proširenje, dok je Austrougarska na 30 godina okupirala BiH.