Milisav: Kada se rat pravosuđem obije o glavu - Le Pen, Tramp, Dodik
Njegovu kolumnu prenosimo u cijelosti:
Marin le Pen je ipak kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima u Francuskoj kako je zvanično objavila 7. jula 2026.
Nije da nisu sve pokušali da je spriječe. Presuda, zabrana obavljanja javne funkcije, nanogica, medijski linč i moralne lekcije istih onih krugova koji demokratiju priznaju samo kad pobjeđuju njihovi kandidati. Uprkos svemu Le Pen je najavila kandidaturu za 2027. Apelacioni sud joj je potvrdio osudu, ali morao skratiti zabranu obavljanja javne funkcije, i tako joj, htio ne htio, ostavio put da izađe pred narod. Danas je čak i po mišljenju najvećik protivnika favorit te trke.
Sud je presudio, ali je nije zaustavio. Sistem je pokušao da je ukloni iz politike, a nije uspio da joj oduzme ono jedino što je zaista važno, pravo da se obrati Francuzima i da oni odluče.
Njena kandidatura zato nije samo francuska unutrašnja vijest. To je novo poglavlje iste priče koja se posljednjih godina ponavlja na Zapadu: suverenističke lidere koje nije moguće pobijediti na izborima, pokušavju zaustaviti uvijek isti neprijatelji u različitim dresovima: duboka država u Vašingtonu, liberalni Brisel, a u našem slučaju ta ista ekipa, potpomognuta sarajevskom čaršijom. To je ono što se zove lawfare, rat pravom i zloupotreba pravosuđa u političkoj areni.
Ono što oni, izgleda, nikad ne shvate jeste da im to oružje redovno eksplodira u rukama. Svaka presuda osmišljena da nekog ukloni, na kraju ga učvrsti. Svaki pokušaj diskvalifikacije ispostavi se kao najbolja promocija koju je političar mogao poželjeti.
Tramp je to već preživio, i to u punom obimu. Optužnice, procesi, medijska hajka ...namjera je bila da zauvijek nestane iz politike. Rezultat je bio suprotan: ne samo da je opstao, nego je pobijedio i sjedi u Ovalnom kabinetu. Pobjeda Trampa 2024. pokazala je da se birači ne mogu natjerati da zaborave svog kandidata samo zato što ga establišment ne podnosi. Isti obrazac, samo u našem dvorištu, vidimo i kod Milorada Dodika. Kad politička volja Republike Srpske nije mogla biti skršena na izborima, aktiviran je pravosudno-politički mehanizam duboke države i liberalnog Brisela, samo ovdje potpomognut sarajevskom čaršijom.
Presude, zabrane i progon sa ciljem da se predsjednik Dodik politički pa čak i fizički eliminiše. Rezultat je, i ovdje, suprotan onome što su željeli. Milorad Dodik danas, poslije svih pritisaka, stoji snažnije nego ikad, a Republika Srpska jasnije nego ikad zna ko joj je prijatelj, a ko joj sudi u ime tuđih interesa.
Le Pen, Tramp i Dodik dolaze iz tri različita svijeta, ali nose isti obrazac otpora istom neprijatelju. Duboka država u Vašingtonu, liberalni Brisel u Parizu ili bošnjačka politika u Sarajevu koriste istu logiku i isti pristup.
Forma se mijenja, suština ne. U sva tri slučaja poruka je identična: kad lidera ne mogu pobijediti na izborima, pokušavaju da ga eliminišu prije njih. I u sva tri slučaja vidimo isti obrt: Le Pen favorit, Tramp predsjednik, Dodik jači nego ikad.
Sudovi mogu da presuđuju, mediji da etiketiraju, tužilaštva da konstruišu dosijee. Međutim, dokle god postoji i minimum demokratije, odluku donosi narod. Ma koliko alata imali na raspolaganju, sudove, sankcije, zabrane, medije i komesare, ne mogu pobijediti ono što dolazi iz stvarne narodne volje.
Јer, na kraju, narod je uvijek jači.