Tanasić: Svi u Crnoj Gori govore Njegoševim - srpskim jezikom
Tanasić je ukazao da je Njegoš na srpskom jeziku, između ostalog, slao poruke i tadašnjim i sadašnjim neprijateljima o snazi srpskog naroda i da je on "voćka čudnovata".
On je, osvrćući se na činjenicu da u Skupštini Crne Gore nije prihvaćena inicijativa da srpski jezik u Ustavu Crne Gore dobije status službenog, istakao da se srpskog jezika nisu i neće odreći u Crnoj Gori i da to pokazuje i zadnji popis.
- Vidimo iz popisa, uz sve savršene demokratske metode pritisaka, da je u Crnoj Gori znatno više govornika srpskog jezika nego što prema popisu ima stanovnika koji se izjašnjavaju kao Srbi - rekao je Tanasić za Srnu.
On je naglasio da se u Crnoj Gori nisu odrekli srpskog jezika ni ćirilice ni 1916. godine, kad je Austrougarska okupirala taj prostor, te da su to plaćali glavama.
- Zar da se odreknu kulturne baštine koja je, sva, stvorena na ovome jeziku. Tu je i Miroslavljevo jevanđelje, jedan od nekoliko najskupljih dragulja svjetske kulturne baštine, napisano na srpskoj redakciji staroslovenskog i ćirilicom - istakao je Tanasić.
Prema njegovim riječima, nesporno je da svi u Crnoj Gori danas govore srpskim jezikom, pa i oni koji kažu ili misle da govore nekim crnogorskim jezikom.
- Ne moraju vjerovati meni, i lingvističkoj struci, i u njoj tolikim lingvistima svjetskog ugleda koji potiču iz Crne Gore. Neka uporede to što pišu sa onim jezikom, kojim su govorili i pisali njihovi očevi i djedovi. Za pokoji dijalektizam unesen u "crnogorski" jezik znali su njihovi djedovi. Uzgred, to i nije karakteristika samo srpskih govora u granicama države Crne Gore - rekao je Tanasić.
On je poručio da, promijeniti ime "ne znači dobiti pod njim novi jezik".
- Bog je jezike podijelio! Zakasnili su! Uz sve napore i sve prefinjene, evropske, i primitivne starinske alate - jezički inženjering u Crnoj Gori ne prolazi - jasan je Tanasić.
On je konstatovao da su oni koji se odriču jezika svojih pradjedova "dali vjeru za večeru".
- Obično kad se da vjera za večeru, nema povratka. Dali su, ali ne mogu dati jer nisu to oni ni kupili, tačnije je – dali bi Crnu Goru, i svoje đedove, i sve što je narod u Crnoj Gori stvorio u kulturi kroz vijekove borbe za srpsko ime i slobodnu zlatnu. Јer – nema večere za džaba kod onih kojim su se prodali ovi naši - istakao je Tanasić.
On je rekao da se u to ljudi mogu uvjeriti na mnogo drugih sličnih slučajeva u današnjem vremenu.
- Ipak to je poučno, kako za ove koji su se prodali tako, što je mnogo važnije, za one koje oni pokušavaju da privuku na tu večeru. Završiće se ta večera, duboko vjerujem, kao i "nova crnogorska pravoslavna crkva" - naveo je Tanasić.
Govoreći o tome kako odbraniti srpski jezik i nacionalno pismo, ne samo u Crnoj Gori nego na svim prostorima gdje žive Srbi, Tanasić je naveo da je, prema praksi u civilizovanom svijetu i svim važećim dokumentima o ljudskim pravima, nesporno pravo na jedinstven kulturni, jezički, i duhovni prostor.
- Tog prava, dakle i prava na srpski jezik, ne može se lišiti nijedan narod, pa ni srpski. Ni ti novoproglašeni narodi srpskog jezika. Kad im sazri svijest, i oni će braniti srpski jezik - naveo je Tanasić.
On je upitao zašto se američka nacija ne odriče engleskog jezika i ne uzme naziv američki, "varijantu koja se mnogo, mnogo više razlikuje od britanske varijante engleskog, nego što ima razlike između tih idioma novonazvanih jezika i `odbačenog` srpskog jezika".
Tanasić je naglasio da se ne sjeća ni da postoji "brazilski jezik" i upitao kako se oni nisu toga dosjetili, ocijenivši da će se morati povesti za izumima sa Balkana.
- Postoji u društvenim naukama pojam balkanizacija. Da li on podrazumijeva nešto korisno? Ovo je pitanje za dobronamjerne, nije za one za večerom. Kratak i direktan odgovor. Dužnost je svih nas pripadnika srpskog naroda da branimo pravo govornika srpskog jezika u Crnoj Gori i na svakom pedlju prostora gdje je vijekovima maternji jezik - rekao je Tanasić.
On je podvukao da to nije mješanje u tuđe stvari, već "miješanje u najnaškije stvari" i dodao da se to "odnosi kako na predstavnike državnih vlasti, tako na institucije kulture, na sve one koji se smatraju intelektualcima svoga naroda".
- I dakako - na novinare. Istorija nas uči da svako ko drugačije postupa dođe pred sud istorije. Dakle, na svaki način podržavati i braniti pravo na srpski jezik u Crnoj Gori, stajati uz svoj narod i svoju Crkvu. Ni više ni manje od toga - poručio je Tanasić.
U aktuelnim ustavnim promjenama koje su usvojene u Skupštini Crne Gore, pitanje srpskog jezika nije uvršteno u nacrt amandmana.
Prema aktuelnom Ustavu Crne Gore, crnogorski jezik je službeni jezik, dok su srpski, "bosanski", albanski, hrvatski u službenoj upotrebi, iako srpskim jezikom prema podacima sa popisa govori najveći dioo stanovništva, njih oko 45 odsto.